Séamus Boland

Možete li ukratko predstaviti svoj profesionalni put i kako ste došli na poziciju u EGSO-u?

Napustio sam školu s trinaest godina kako bih radio na obiteljskoj farmi od pet hektara. Moj prvi korak u svijet organizacija civilnog društva dogodio se kada sam imao 15 godina, kada sam se pridružio udruzi Macra Na Feirme (Mladi poljoprivrednici).

U svojim srednjim dvadesetima studirao sam i stekao diplomu za predavanje govora i drame. Potom sam nekoliko godina predavao taj predmet, s posebnim fokusom na mlade koji su ispali iz obrazovnog sustava. To me dovelo do rada s brojnim volonterskim organizacijama koje su se bavile mladima i osobama s invaliditetom. Kasnije sam pomogao u reformi usluga za mlade u Midlandu u Irskoj, gdje sam sedam godina bio menadžer. Dio tog rada uključivao je suradnju s raznim organizacijama za osobe s invaliditetom koje su se bavile prekvalifikacijom i rehabilitacijom.

Nakon toga pridružio sam se organizaciji Irish Rural Link (IRL), nacionalnoj organizaciji koja se bavi pitanjima održivosti i siromaštva u ruralnim područjima. IRL je dio krovne skupine nacionalnih organizacija, koja će kasnije postati jedan od stupova socijalnog partnerstva u Irskoj. Jedna od ovlasti te krovne skupine jest nominirati predstavnika za EGSO uz odobrenje vlade.

Srećom, to su učinili, i evo me ovdje.

Koje su vaše glavne odgovornosti kao člana EGSO-a?

Kao član, predstavnik EGSO-a sudjeluje u izradi mišljenja povezanih s predloženim zakonodavstvom EU-a. Budući da je Odbor sastavljen od predstavnika poslodavaca, radnika i organizacija civilnog društva, te zbog svoje uključenosti u Rimski ugovor, igra ključnu ulogu u povezivanju civilnog društva s političkim institucijama.

Godine 2019. izabran sam za predsjednika treće skupine EGSO-a, Skupine organizacija civilnog društva. To je značilo da sam postao prvi Irac izabran na ovu poziciju. Dana 4. prosinca izabran sam za imenovanog kandidata za predsjednika EGSO-a s mandatom koji počinje 2025. godine. Ako me skupština EGSO-a potvrdi na svom prvom sastanku nakon obnove Odbora, preuzet ću dužnost predsjednika EGSO-a od Olivera Röpketa u listopadu 2025.

Kako ocjenjujete ulogu civilnog društva u oblikovanju održivih politika?

Civilno društvo često je prvi odgovor na razne hitne situacije. Nedavni primjeri uključuju pandemiju COVID-19 i klimatske katastrofe diljem Europe. Također, civilno društvo ima ključnu ulogu u pružanju pomoći i podrške ratom pogođenim zemljama poput Ukrajine i drugih. Tijekom Konferencije o budućnosti Europe, niza rasprava koje su zajednički organizirali Europska komisija, Europski parlament i Vijeće EU-a, uloga organizacija civilnog društva kao cjeline smatrana je neophodnom za povezivanje građana s institucijama te, ako se ispravno upravlja, za smanjenje demokratskog deficita koji je široko percipiran u EU-u.

Koji su najhitniji problemi i izazovi s kojima se organizacije civilnog društva suočavaju u EU-u danas? Na što se one najviše fokusiraju?

Organizacije civilnog društva (OCD) uglavnom su isključene iz socijalnog partnerstva. To isključenje znači da vrijedne informacije kojima te organizacije raspolažu nisu dostupne europskim kreatorima politika i nacionalnim vladama. Ovo je ogroman nedostatak, a neuspjeh da se to ispravi dovodi do toga da EU postaje sve udaljenija od potreba zajednica i građana. Posljedica toga je snažan bijes među biračima. Smatram da OCD-ovi trebaju biti u središtu Europe, gdje se politike oblikuju.

Organizacije civilnog društva nalaze se na prvoj crti kada je riječ o radu s građanima koji su pogođeni kroničnim siromaštvom, nedostatkom pristupa obrazovanju, zdravstvu i ključnim javnim uslugama. Svjedoče sve većem broju ozbiljnih slučajeva siromaštva, koje u određenim područjima poprima razmjere pandemije. Stoga je iskorjenjivanje siromaštva hitno potrebno.

Jasno je da su klimatske promjene i potreba za hitnim rješavanjem njihovih posljedica ključni prioriteti.

Pozvao sam na sveobuhvatan socijalni i financijski plan s jednakom razinom hitnosti kao što je to bio slavni Marshallov plan SAD-a nakon Drugog svjetskog rata. Bez adekvatnog plana pravedne tranzicije, Europa neće postići mnoge klimatske ciljeve koje je preuzela.

Europa također mora upravljati drugim važnim pitanjima, poput obrane i sigurnosti, a da ne spominjemo vladavinu prava. S pojavom dvaju velikih ratova blizu europskih granica gotovo je sigurno da milijuni građana EU-a traže mir. Također, ne poduzeti ništa i dopustiti velikim silama da diktiraju uvjete iznimno je opasno.

Iskorjenjivanje siromaštva u Europi i svijetu oduvijek je bilo u fokusu organizacija civilnog društva i svih onih koji djeluju unutar EU-a. Sve te organizacije povezane su s programima u ovom području i imaju ključnu ulogu u nastavku tog rada.

Europsko društvo stari. Koji planovi postoje za bolje postizanje međugeneracijske solidarnosti?

EGSO je upravo izradio mišljenje koje nas sve poziva da razmotrimo financijske i socijalne troškove sve starije populacije. Nažalost, mnogi od postojećih planova neće u potpunosti riješiti problem stanovanja, troškova zdravstvene zaštite i mirovina, kao ni rastuće troškove života. Ako zanemarimo ovo pitanje, sljedeće desetljeće donijet će velike probleme za Europu.

Ukratko, problemi koji se odnose na ovo su:

Trošak mirovina, zdravstvene zaštite i skrbi te implicacije koje će to imati na sve aspekte ekonomskog planiranja.

Također, postoje opravdana strahovanja da broj stanovnika u radnoj dobi opada, što će oslabiti ekonomiju, stvarajući ogromne deficite u pogledu BDP-a i slično. U biti, neuzimanje ozbiljno teme međugeneracijske solidarnosti može se smatrati velikim rizikom u smislu ukupne solidarnosti EU-a.

Koji su, po vašem mišljenju, glavni prioriteti za ruralni razvoj u Europskoj uniji?

Glavni prioriteti za ruralni razvoj su:

1.Rješenje velikih troškova prijelaza s fosilnih goriva,

2.Rješenje sigurnosti hrane,

3.Učiniti ruralnu Europu održivim mjestom za život.

Još uvijek postoji velika razlika između ruralnih i urbanih područja, u pogledu troškova života, pristupa javnim uslugama, održivog prijevoza i zapošljavanja, koju moramo uzeti u obzir.

Potencijalno članstvo Ukrajine u EU imalo bi ogromne implikacije za ruralnu Europu u pogledu proračuna Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU-a.

Kako utjecaji klimatskih promjena pogađaju ruralne zajednice, i koje mjere predlažete za ublažavanje tih utjecaja?

Mjere za suočavanje s klimatskim promjenama zahtijevaju značajne promjene u poljoprivrednoj praksi i opskrbi energijom, što će zahtijevati radikalna ulaganja slična onima u okviru Marshallovog plana.

U ruralnim zajednicama, potencijal za proizvodnju solarne energije je ogroman, koristeći farmarske skladišta i zemljište koje nije korisno za druge svrhe. Slično je i sa proizvodnjom energije iz vjetra. Većina ruralnih kuća mogla bi biti pretvorena u ‘pasivne energetske kuće’, čime bi se smanjila ovisnost o fosilnim gorivima za gotovo 80%.

Promjene u radnim obrascima, poput rada od kuće ili u ruralnim gradovima i selima, mogle bi značajno i pozitivno doprinijeti zaustavljanju opadanja tih naselja, a istovremeno poboljšati kvalitetu života.

Depopulacija predstavlja značajan izazov za ruralna područja. Koje konkretne korake EU treba poduzeti kako bi zadržala stanovništvo u tim regijama?

Rad se sada može obavljati od kuće ili u posebnim radnim centrima izgrađenim u ruralnim selima. Trošak putovanja na posao veliki je teret za mnoge ljude i tvrtke za koje rade. Kao što sam spomenuo, mogućnost rada od kuće trebala bi se dodatno ojačati.

Zbog većeg utjecaja digitalnih tehnologija, EU će morati pronaći poticaje za poticanje osnivanja radnih ili poslovnih centara u širim ruralnim naseljima.

Također, potencijal za povećanje programa bioraznolikosti zahtijevat će kombinaciju različitih razina vještina, od akademskih do precizno temeljenih sposobnosti, čime će se povećati mogućnosti za život i rad u ruralnim područjima.

Kako se glas ruralnih zajednica može bolje integrirati u procese donošenja odluka na razini EU-a?

Glasovi ruralnih zajednica nisu prepoznati u mehanizmima poput socijalnog dijaloga. To se mora promijeniti.

Sigurno je moguće da Europska komisija dizajnira i provede otvorenije, transparentnije i redovitije procese dijaloga s odgovarajućim organizacijama.

Inače, dijalog tisuća traktora koji začepljuju ulice Bruxellesa i drugih glavnih gradova mogao bi se nastaviti. Također, glasove ruralnih područja koji se zalažu za iskorjenjivanje siromaštva ili traže prava za manjinske skupine, uključujući prava u pogledu rase, spola, invaliditeta i drugih, treba čuti. Bit će potrebne posebne mjere za financiranje tih skupina koje, budući da često predstavljaju siromašne, nemaju potrebne financijske resurse za financiranje svojih aktivnosti.

Neki kritičari EU-a tvrde da prekomjerna birokracija i regulative štete ekonomiji i poljoprivrednicima. Vijeće ministara EU-a najavilo je planove za ukidanje kontrola i kazni za farme do 10 hektara ove godine. Je li to dobra mjera za poticanje malih poljoprivrednika da nastave svoj rad?

Nažalost, birokracija i dalje prati Zajedničku poljoprivrednu politiku. Pravilo o 10 hektara je početak, ali daleko je od onoga što je zaista potrebno.

Često je to složen dizajn pravila i programa koji izaziva konfuziju. Jedan od velikih nedostataka koji proizlazi iz visokih razina regulative je trošak za poljoprivrednike i druge, zbog potrebe za savjetovanjem na visokoj razini kako bi se upravljalo procesima. Većina poljoprivrednika i drugih neće imati potrebna znanja za upravljanje često vrlo kompliciranim birokratskim procesima. Da bi se prevladao nedostatak podrške, najmanje što kreatori politika mogu učiniti jest osigurati da adekvatna financijska podrška bude uključena u različite programe.

Koje su ključne prepreke za postizanje socijalne uključenosti u ruralnim područjima?

Socijalna isključenost često je manje vidljiva u ruralnim područjima. Različite manjine ili osobe s invaliditetom često se sele u gradove u potrazi za pomoći. Često različite agencije nisu opremljene za pružanje savjeta ženama pogođenim obiteljskim nasiljem ili ljudima koji doživljavaju značajno siromaštvo. Ruralno siromaštvo također je nevidljivo i zahtijeva ciljana pristupa koja dizajniraju stručnjaci za ruralna područja. Temelj svega socijalnog isključenja je stvarnost siromaštva. Po svojoj prirodi ono oduzima ljudima potrebne resurse za prevladavanje mnogih prepreka koje stvaraju isključenje.

Možete li podijeliti primjere uspješnih projekata koji su imali pozitivan utjecaj na ruralne zajednice?

Lokalno dizajnirani ruralni transportni programi, poput TFI Local Link u Irskoj, učinili su veliku razliku. Programi poput “Obroci na kotačima” i različite usluge prijateljstva, koje prepoznaju ljude kojima su potrebne mnoge druge usluge, također čine veliku razliku.

Kako ocjenjujete trenutne europske politike vezane uz ruralni razvoj i gdje vidite prostor za poboljšanje?

Ruralni razvoj obuhvaćen je financiranjem Zajedničke poljoprivredne politike. Nažalost, proračun koji je dizajniran kako bi došao do mnogih ruralnih populacija uz metodu lokalnog razvoja Leader još uvijek čini samo vrlo mali postotak ukupnog proračuna. U tom kontekstu postavljaju se neka ozbiljna pitanja.

Kako EU može bolje uskladiti potrebe urbanih i ruralnih područja?

Urbana i ruralna područja trebala bi se upravljati na regionalnoj osnovi. S dobro osmišljenim regionalnim planiranjem, urbana i ruralna područja mogu se uravnotežiti u pogledu ulaganja u poslovanje i socijalne usluge.

Što biste istaknuli kao najveće izazove u implementaciji Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) u kontekstu održivosti?

Održljivost je izuzetno teško postići. To zahtijeva od poljoprivrednika da promijene svoje trenutne metode proizvodnje, no te će promjene smanjiti proizvodnju hrane i prihod poljoprivrednika. Ponovno, teška birokracija ZPP-a pokazuje se izuzetno teškom i ne postiže stvarne ciljeve.

Kakva je vaša vizija budućnosti ruralne Europe i kako vidite ulogu EGSO-a u ostvarivanju te vizije?

Vizija ruralne Europe ovisi o njezinoj sposobnosti da transformira metode proizvodnje hrane na način koji neće štetiti okolišu i prihodima poljoprivrednika.

Koja je vaša poruka Hrvatskoj u vezi s rastućim opadanjem ruralnih područja i padom poljoprivredne proizvodnje iz godine u godinu?

Hrvatska je, naravno, prekrasna zemlja, vrlo ruralna i bogata u pogledu raznolikosti. Ako uspije zadržati snažno ruralno vodstvo koje je usmjereno na očuvanje svega što je dobro u smislu prirode i na neki način uskladi proizvodnju hrane koja može biti održiva i u budućnosti, tada će predvoditi sve tržište.

Na kraju, možete li istaknuti neka aktualna pitanja ili najaviti projekte na koje ćete se fokusirati u bliskoj budućnosti, a koje nismo pokrili?

Ne, mislim da sam pokrio sve.

 

Za medijske publikacije Business Media Group, Udruga.hr i Poslovni savjetnik, intervjuirao novinar Goran Jungvirth