Mladen Fogec

Udruga.hr: Kako ocjenjujete činjenicu da ministri gospodarstva u Hrvatskoj više izgledaju kao stečajni upravitelji državnih tvrtki, nego kao ključni poticatelji i osuvremenitelji gospodarstva najmlađe članice Europske unije?

Činjenica je da kod nas poduzeća koja su u privatnom vlasništvu, dakle nisu u državnome, nemaju toliku pažnju od strane Vlade i ministara i Ministarstva gospodarstva, kao što imaju tvrtke u vlasništvu države. Smatram da to nije u redu, kao niti taj omjer i broj tvrtki koje su u državnom vlasništvu, a koji je prevelik u Hrvatskoj. Ima puno tvrtki u Hrvatskoj koje nemaju nikakve strateške veze s državom niti s Vladom RH i ne bi trebale biti u vlasništvu države, npr. Borovo, Croatia Airlines, Podravka, brodogradilišta, hoteli itd. Nema puno država u svijetu koje su u vlasništvu tako široke lepeze različitih poduzeća koja nisu privatizirana. Pošto ta poduzeća rade na nekim drugim postulatima, za razliku od privatnih koje rade po tržišnim (po potrebama i zahtjevima tržišta), onda se i Ministarstvo gospodarstva puno više s njima bavi nego što se bavi nekim tržišnim pristupom i privatnim tvrtkama – da im se olakša i omogući bolje poslovanje. Strani i domaći privatni investitori, nemaju toliku pažnju od strane državnih institucija, a koju bi trebali imati.

Udruga.hr: Mislite li da je za (ne)privlačnost Hrvatske za strana ulaganja upravo odgovorna neuspješna i preduga tranzicija iz socijalizma, ili nešto drugo?

Mi smo 1991. godine raskrstili s bivšim socijalističkim sistemom i preuzeli drugi ekonomski i politički sistem, a to su demokracija i tržišna ekonomija. Ne možete preko noći promijeniti glave ljudi. Dakle u glavama još danas postoji veliko nasljeđe iz onih prošlih vremena, tako da je to proces koji kod nas predugo traje. Ne bih se složio da je Hrvatska neatraktivna zemlja za investicije, Hrvatska je nepoznata zemlja za strane investicije. To znači da ako izuzmemo zemlje okruženja (Mađarsku, Austriju, Italiju, Njemačku) koje su tradicionalno i povijesno povezane s Hrvatskom i znaju kako je i što mogu očekivati kod nas, izvan tog okruženja, mi smo nepoznata zemlja za investitore. Svi investitori koji iz inih razloga dolaze u Hrvatsku, da li slučajno ili preko neke preporuke, kada dođu ovdje, jako se iznenade kako je Hrvatska zapravo vrlo kvalitetna zemlja. Bio sam na dosta skupova na kojima mi je to potvrđeno. Primjerice, na jednom gdje su bili nizozemski, izraelski i američki veleposlanik. Oni su zaključili, nakon dvije godine boravka u Hrvatskoj, da je Hrvatska za njih jedan neotkriveni dragulj što se tiče kvalitete ljudi i kvalitete stručne radne snage, s kojom smo u zadnje vrijeme sve više u deficit. Ali i akademsko obrazovani stručnjaci su visokokvalitetni, svi ljudi govore engleski jezik, a kvaliteta života i omjer balansa posao-život je u Hrvatskoj jako dobar. Međutim, veleposlanici su napomenuli, da to osim njih nitko ne zna.

Nama nedostaje jedna gospodarska diplomacija, da se bolje vani reklamiramo i na žalost na to ne polažemo puno pažnje, nego mislimo da je dovoljno za strance da znaju da je Hrvatska jedna kvalitetna turistička destinacija i prepoznatljiva sportska nacija . Ne radimo previše da bi izvan toga itko znao kakva je Hrvatska zapravo.

Udruga.hr: Svjedočio sam nerazvijenosti bivših europskih zemalja koje su bile pod SSSR-om do pada Berlinskog zida, no većina njih je uspješno uskočila u “europski poslovni vlak”. Pogotovo Slovačka i Češka. Zašto se to ne događa s Hrvatskom i možemo li imati optimizma – da će se situacija preokrenuti?

Hrvatska je kasnije krenula u punom opsegu živjeti demokraciju i tržišnu ekonomiju. Moramo biti svjesni toga da smo imali Domovinski rat koji je trajao službeno do 1995. godine. Znamo da je tek nakon nekoliko godina od toga došlo do mirne reintegracije istočne Slavonije. Dakle oni su svi imali 10 godina prednosti (nakon pada zida u Berlinu nap.a.), mogli su se drugačije pripremiti i nemaju naslijeđe tog rata koje je enormno. To su objektivne okolnosti. Druga stvar, ne možemo sada s time sve pokriti jer je od onda prošla 21 godina, dakle mi smo i po američkim standardima punoljetni, no kod nas se na žalost promjene događaju puno, puno sporije. Dok su npr. u Slovačkoj političari tada bili svjesni – da ako žele da im zemlja jako dobro napreduje da moraju ući u reforme makar i izgubili iduće izbore. Primjerice, spomenimo jedinstvenu poreznu stopu (flat tax) za sve. Znali su da je zbog toga bilo otpora u javnosti, ali su oni time privukli strane ulagače. Mi smo kasnije od svih ušli u Europsku uniju. Drugi su pak, do tada, već privukli bitne investicije iz EU i zbog tih svih okolnosti mi i dalje stagniramo, odnosno kako vrijeme protiče čini se da stojimo na mjestu.

Udruga.hr: Dugo godina radite na Bijeloj knjizi preporuka za ostvarivanje dobre poslovne klime. Koje su najvažnije preporuke koje nisu, a trebale bi biti poslušane od strane države?

Tu postoji jedna interesantna stvar da mi naše preporuke i te Bijele knjige koje smo izdavali, da su se dosta dugo ponavljale jedne te iste stvari u njima jer se ionako u stvarnosti nije ništa promijenilo. Tako da smo 2019. godine preskočili izdavanje nove Bijele knjige jer smo zaključili da ukoliko netko želi preporuke neka samo prelijepi prošlu godinu i stavi novu na naslovnoj strani jer se kod nas nažalost ništa nije mijenjalo. U novoj Bijeloj knjizi imali smo jedan drugačiji pristup, ne želimo kritizirati, ne želimo promatrati čašu polupraznu nego polupunu, pa ajmo nešto napraviti da se ona napuni do kraja. Ali su preporuke, ako se pažljivo iščitaju, u biti iste kao i prije ali je prioritet na brzini. Najveći problem je brzina djelovanja. Dakle, bili bismo licemjerni kada bismo rekli da mi ne trčimo, ali mi trčimo toliko sporo da nas svi prestižu. Drugi trče znatno brže od nas. Naša brzina je vrlo spora, veliki su otpori za bilo kakve promjene i za reforme, tako da one idu jako polako.

Kao predstavnik stranih investitora pozdravljam porezne reforme, ali one su donesene u trogodišnjem ciklusu, prvo u vezi dobiti, pa potom u vezi dohotka itd.,no ne u jednom paketu. Kada kroz tri godine radite reformu , efekti se gube, brzina je nedovoljna.

Stranke u pravosudnim postupcima ne mogu objektivno komentirati da li su odluke dobre ili loše, ovisi na kojoj si strani u postupku. Međutim ako imate godinu, dvije, tri da se postupak ne pokreće, to je najgore. I loša odluka, ali brza, je bolja jer na nju možete brzo reagirati ili se žaliti. No ako vi nemate nikakvo rješenje iz pravosuđa ili javne uprave , gdje godinama predmeti stoje – e to je najgore i to je naš najveći problem. Kod nas je stanje vrlo “stabilno” jer se ništa ne mijenja, “stabilni” smo jer smo tamo gdje smo i bili prije 20 godina.

Udruga.hr: Osim u državi, trebamo li tražiti odgovornog i negdje drugdje? Možda u nama samima, kako bi to sugerirali mnogi new age guru-i?

Apsolutno se slažem da nije problem samo u centralnoj vlasti, moramo znati da ima puno problema na lokalnim razinama. Postoji lokalna vlast odnosno uprava tzv.lokalni šerifi, kao centri lokalne moći i oni često rade veliki otpor. Mentalitet ljudi u Hrvatskoj je isto veliki problem, a velike su i razlike u otporu stranim investitorima u različitim dijelovima Hrvatske. Na žalost kad idemo prema jugu taj otpor postaje veći, ali mentalitet ne možete mijenjati preko noći. Kada vrh države, odnosno Vlada RH počne javno i nedvosmisleno slati poruku o reformama onda će to i građani sve više prihvaćati. Inače to neće prihvatiti, jer smo mi Hrvati po definiciji inertni i ne želimo brze promjene. No one se moraju početi događati. Bez toga nema napretka.

Udruga.hr: Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj je navelo korupciju kao jednu od glavnih slabosti i prijetnji za dalji razvoj, a time i za strana ulaganja. Posebno korupciju na lokalnoj razini čije razmjere u Hrvatskoj mediji otkrivaju svakodnevno. Kako prema vama treba mijenjati državno uređenje i lokalne zajednice kako bi se korupcija smanjila?

Korupcija je problem ali nje ima svugdje i u najrazvijenijim zemljama i uvijek će je biti u nekom pogledu. No kod nas je generalni problem u razmišljanju ljudi. Neki dan smo imali primjer carinice koja je otvoreno tražila mito. To se događa, ali ono najlošije je zapravo u komentarima ljudi koji to opravdavaju i kažu, mala joj je bila plaća i morala si je pomoći. Sad smo imali i u jednoj županiji očiti primjer takvog djelovanja, a na Facebooku je niknula grupa podrške (tom županu, nap.a.). Dakle to je problem, da smo mi okrenuli neke stvari naglavačke i taj način razmišljanja treba mijenjati i onda će sve skupa biti drugačije.

Udruga.hr: Kako se niste kao dugogodišnji predsjednik Udruženja obeshrabrili u Hrvatskoj i u čemu nalazite motivaciju za daljnji rad?

Motivacija mi je da upornim ponavljanjem nekih stvari ipak potaknem promjene i nadam se da će se to dogoditi. I moja djeca, koja su već odrasla, me to isto pitaju, zašto ja godinama govorim jedno te isto, a oni sami ne vide da se događaju ikakve promjene. Moj odgovor im je, da i njima godinama ponavljam neke stvari koje oni i dalje kao već odrasli ljudi još nisu do kraja usvojili. Tako da ima smisla ponavljati. Ne smije se gubiti nada i treba ponavljati uporno i boriti se. Jer Hrvatska je prekvalitetna zemlja, s kvalitetnim ljudima i samo bi ih trebalo malo bolje usmjeriti.

Udruga.hr: Vladajući su se ovaj mjesec pohvalili kako su stvorili preduvjete istinskog razvoja Hrvatske. Sa čime od toga se slažete, a sa čime ne?

Naslušao sam se toga u svojoj karijeri. Svaka Vlada RH, govorim ovdje kao poslovni čovjek, kaže da je napravila sve preduvjete za razvoj, samo se uvijek nešto dogodi da se taj razvoj ne dogodi. Tako da je sve to “wishful thinking” (pusta želja). Treba krenuti s deklarativne razine na operativnu, da ti uvjeti za koje kažu da su stvoreni, nešto i donesu, da se to pretoči u stvarnu strategiju i djelovanje.

Vlada RH ima jednu veliku šansu i prednost, da imaju “otvoreni autoput” pune tri godine. Nema lokalnih izbora, nema predsjedničkih, nema parlamentarnih i europskih iduće tri godine. Želim im svu sreću, i Vladi RH i premijeru da krenu u te reforme i da malo obrate pažnju i na našu Bijelu knjigu iz koje mogu implementirati više stvari.

Udruga.hr: Infobip, Rimac automobile, istaknuti su članovi hrvatske poslovne zajednice koji su privukli strana ulaganja. Možete li navesti još neki primjer kojim se može ponositi i na koji se treba ugledati?

Imate puno primjera, pogotovo malih i srednjih tvrtki koje prolaze ispod radara i ne privlače pažnju. One niti ne žele pažnju i pompu iz mnogo razloga, nego se žele dalje razvijati i raditi. Ove tvrtke koje ste spomenuli nisu proizvod sistema i planskog razvoja što se tiče gospodarstva. One su iskočile jer su i medijski atraktivne, no mislim da ih ne smijemo previše “trošiti” po medijima, jer će se stvoriti lažna slika, da su one stvorene sistemski, da su produkt osmišljene strategije u Hrvatskoj. Ne, to se dogodilo upornošću pojedinaca iz spomenutih tvrtki i oni su međunarodno prepoznati. O njima se nije puno pričalo dok ih nisu prepoznali stranci i uložili u njih. Znači nama mora doći netko izvan Hrvatske i reći – ovi su kvalitetni. Oni su i prije bili kvalitetni i uporni i zato su i uspjeli.

Udruga.hr: Što mislite o uvođenju eura?

Uvijek oko takvih pitanja volim slušati struku. I što se tiče korone, ali i uvođenja eura. Znači naše liječnike oko korone, a Hrvatsku narodnu banku oko eura, koja sigurno zna dobro što radi pogotovo u vezi spomenutog. Da će biti za gospodarstvo bolje kad se uvede euro tu nema dileme. U krajnjoj liniji mi smo visoko europeizirana zemlja već sada, a tradicionalno još iz bivše države znamo da nam je njemačka marka bila valuta u kojoj smo sve računali. Mi i danas kad idemo u neku veću investiciju od više tisuća kuna, to preračunavamo u eure. Aute, kvadrate nekretnine itd. Dakle mi smo bili već mentalno usvojili njemačku marku, a sada i euro. Cijene su u svim zemljama nakon uvođenje eura porasle, ali za sitni postotni poen. No moramo biti i pošteni i reći, porasle su im i plaće i to više postotaka nego cijene. Došlo je vrijeme da svi skupa shvatimo da smo dio Europe i da bez nje ne možemo, ali i da se moramo početi mijenjati intenzivno kako bi smanjili razliku za drugim državama.

Udruga.hr: Spomenuli ste koronu. Je li u pandemiji došlo do globalnog pada ulaganja i treba li nas to dodatno zabrinuti, pogotovo ako se nastavi inertnost države u vezi ubrzanih promjena?

Točno je da je došlo do pada investicija na globalnoj razini jer biznis je osjetljiv na nepredvidljivost. I burza i svi poslovni modeli rade na bazi predviđanja, a s ovim se nismo suočili do sada. Banke su prepune novca jer se nije investiralo. Nama i bez korone ne bi bilo bolje u vezi investicijske klime, tako da ne smijemo uzimati koronu kao izgovor. Mi bismo se i bez korone trebali trostruko potruditi oko reformi koje će rezultirati privlačenjem investicija.

Razgovarao: mr. sc. Goran Jungvirth