Matej Ilić Buljan

Fotografija: PIXSELL

Dobitnik nagrade Volonterski Oskar 2016.

_

Nekome pokazati da nije sam nevjerojatan je i neprocjenjiv osjećaj

Matej Ilić Buljan
Matej Ilić Buljan
Matej Ilić Buljan

Matej Ilić Bujan dobitnik je Volonterskog Oskara 2016., zagrebačke nagrade za volontera godine. Student je psihologije, Hrabrom telefonu darovao je 833 volonterska sata, a volontira na programima savjetodavnih linija za djecu i roditelje te e-savjetovanja. Time pruža potporu i pomoć djeci i roditeljima zbog različitih teškoća, poput zlostavljanja i zanemarivanja, problema u obitelji i školi ili problema s prijateljima.

|Udruga.hr| Na dodjeli Volonterskog Oskara ste imali vrlo emotivan govor. Da li vas je nagrada uistinu jako iznenadila i dirnula?
Nagradu stvarno nisam očekivao jer mi je sve do tog trenutka bila nagrada sama za sebe. Prilika za promovirati udrugu do koje mi je stalo ali i volontiranje mi je užitak samo za sebe. Razlog zbog čega sam bio jako dirnut je taj, što se sve događalo ispred moje obitelji i prijatelja i prijateljica s Hrabrog telefona. Poznajemo se jako dugo i jako smo bliski i vidjeti njihove osmjehe i pokoju suzu mi je izazvalo osjećaj ogromne, preplavljujuće sreće. Također, ovo je prvi (i nadam se ne i zadnji) Volonterski Oskar koji je osvojio Hrabri telefon i stvarno se osjećam ponizno što sam ga ja osvojio.


|Udruga.hr| Tko vas je nominirao i hoće li nagrada biti dobar poticaj za daljnji rad?
Nominirale su me koordinatorice Hrabrog telefona Anamarija i Sara. Sama činjenica da su me nominirale bilo je najveće priznanje koje sam mogao dobiti, a Oskar je nekako šlag na jako ukusnoj torti. Uvijek je lijepo dobiti priznanje i nagradu i Oskar mi je zasigurno velik poticaj za nastavak volonterskog rada.


|Udruga.hr| Koliko dugo volontirate i kako su izgledali vaši volonterski počeci?
Na Hrabrom telefonu volontiram oko četiri godine, dok unutar programa Hrabrog telefona Zagrlimo s(v)e, dvije godine volontiram u dječjem domu „Antun Gustav Matoš“ u Zagrebu. Na početku je to bilo zanimljivo iskustvo s dosta nervoze i preispitivanja svojih mogućnosti. S obzirom na tematiku s kojom se Hrabri telefon bavi bio sam prilično zabrinut hoću li pozivateljima moći pomoći na kvalitetan način i hoću li se moći nositi s pozivima određene tematike, ali podrška koju se dobiva na Hrabrom telefonu je neizmjerna i ti osjećaji su brzo nestali. Uz to, konstantno imamo priliku prisustvovati različitim edukacijama tako da osjećaj kompetencije raste s vremenom.


|Udruga.hr| Što vas je potaknulo na to?
Od kako sam upisao psihologiju, želio sam volontirati negdje, kako zbog želje za davanjem svojeg doprinosa društvu tako i zbog stjecanja praktičnog iskustva. No, zbog prije navedene nervoze i sumnje u sebe uvijek sam pronašao neki razlog zbog čega nije bio dobar trenutak za prijaviti se. To se promijenilo kad me djevojka nagovorila da se zajedno prijavimo i mislim da je to jedna od najljepših stvari koju je itko napravio za mene.


|Udruga.hr| Kako izgleda vaš radni dan i što obuhvaća volonterski posao?
Volontiranje na Hrabrom telefonu obuhvaća nekoliko aktivnosti. Naravno, moramo imati minimalno tri obavezne smjene tijekom kojih se javljamo na savjetodavne linije za djecu i roditelje. Također, postoji “chat” smjena tijekom koje volonteri i volonterke razgovaraju s korisnicima. Uz to, imamo obavezne supervizijske grupe na kojima možemo razgovarati o temama vezanim uz određene pozive i osjećajima vezanim uz te pozive i dobiti podršku i pomoć. Konačno, imamo obavezne do-edukacije na kojima se možemo detaljnije upoznati s određenim temama poput tugovanja kod djece, određenih izazova kod roditeljstva i slično. Svaka aktivnost na Hrabrom telefonu je osmišljena da se volonteri osjećaju što ugodnije i da budu što spremniji na sljedeći poziv.


|Udruga.hr| Koliko uspijevate pomoći korisnicima koji pozivaju Hrabri telefon?
Mislim da na značajan način pomažemo našim korisnicima. Nerijetko dobivamo vrlo ugodne i dirljive povratne informacije pozivatelja. Način na koji korisnicima možemo pomoći je pružiti im nadu i podršku kad im je najviše potrebna, kao i pružanjem konkretnih savjeta oko problema zbog kojeg su nas nazvali. Ljudi koji nas nazovu često ne vide izlaz iz situacije u kojoj se nalaze i potrebna im je podrška i uvid u to da nada postoji iako ju oni trenutno ne vide.


|Udruga.hr| Rijetko tko može ostati ravnodušan na takve pozive. Možete li izdvojiti neki koji Vas se posebno dojmio?
Zbog održavanja anonimnosti korisnika ne mogu pričati o konkretnim pozivima, ali mogu reći da su mi među najdražim pozivima oni male djece koja su vidjela reklamu za Hrabri telefon na televiziji ili su čuli o nama u školi pa nas nazovu da pitaju detaljnije što je to točno Hrabri telefon i čime se bavimo. Takvi pozivi me uvijek oraspolože jer znam da će to dijete jednog dana, ukoliko bude trebalo pomoć, nazvati Hrabri telefon s povjerenjem i pouzdanjem i dobiti pomoć koju zaslužuje. Drugim riječima, drago mi je da im dajemo osjećaj da nisu sama u svom problemu te da uvijek postoji netko tko će ih saslušati i tko će im pomoći. Naravno, postoje i pozivi teže tematike s kojima se teže nositi, ali zato postoje obavezne supervizijske grupe na kojima možemo pričati o tim pozivima i na adekvatan način riješiti bilo koju brigu vezanu uz poziv.


|Udruga.hr| Razmišljate li o njima i nakon što zatvorite vrata ureda?
Na početku volontiranja često sam razmišljao ali s vremenom i iskustvom to većinom nestane, iako i danas, nakon upečatljivog poziva, razmišljam o njemu i nakon posla. Često volim zamišljati da su priče i problemi ljudi s kojima sam razgovarao završili dobro i da su sada bolje nego što su bili kad smo razgovarali.


|Udruga.hr| Kako uspijevate uskladiti obaveze na fakultetu sa volonterskim poslom?
S obzirom na to da sam trenutno peta godina, nemam toliko obaveza na fakultetu pa mi je lako uskladiti volontiranje s obavezama, ali prije, kada su obaveze bile brojnije, to je na trenutke bilo jako izazovno. Uvijek na to pitanje volim odgovoriti sa rečenicom „Gdje postoji volja, postoji i način!“ Naravno, može se dogoditi da iskrsnu neke obaveze koje nismo predvidjeli, ali volonteri i volonterke na Hrabrom telefonu su i više nego voljni uskočiti u nečiju smjenu ako se javi bilo kakav problem. Jedna od najljepših stvari na Hrabrom telefonu je prijateljstvo i povezanost volontera, svatko svakome čuva leđa i jedno smo drugom podrška i zato čak i u teškim trenucima nije bilo preteško.


|Udruga.hr| Danas su ljudi u našem društvu zaokupljeni sobom i nemaju vremena za pomaganje drugima
Kako ih potaknuti na to?
Mislim da je najbolji način da se ljude potakne na volontiranje i davanje doprinosa zajednici pružanje uvida u sve pozitivne aspekte koje volontiranje ima i za osobu i za zajednicu. Pretvoriti djetetovu suzu u osmijeh ili nekome pokazati da nisu sami je nevjerojatan i neprocjenjiv osjećaj i mislim da bi se više ljudi uključilo kada bi imali priliku doživjeti ga.


|Udruga.hr| Koja je osnovna satisfakcija volontiranja. Što je najveća nagrada?
Najveća nagrada mi je zaspati navečer s osmijehom na licu jer se jedna osoba zbog mene osjeća bolje.

Svjetlana Pećinar