Matej Ilić Buljan

|Udruga.hr| Na dodjeli Volonterskog Oskara ste imali vrlo emotivan govor. Da li vas je nagrada uistinu jako iznenadila i dirnula?
Nagradu stvarno nisam očekivao jer mi je sve do tog trenutka bila nagrada sama za sebe. Prilika za promovirati udrugu do koje mi je stalo ali i volontiranje mi je užitak samo za sebe. Razlog zbog čega sam bio jako dirnut je taj, što se sve događalo ispred moje obitelji i prijatelja i prijateljica s Hrabrog telefona. Poznajemo se jako dugo i jako smo bliski i vidjeti njihove osmjehe i pokoju suzu mi je izazvalo osjećaj ogromne, preplavljujuće sreće. Također, ovo je prvi (i nadam se ne i zadnji) Volonterski Oskar koji je osvojio Hrabri telefon i stvarno se osjećam ponizno što sam ga ja osvojio.

|Udruga.hr| Tko vas je nominirao i hoće li nagrada biti dobar poticaj za daljnji rad?
Nominirale su me koordinatorice Hrabrog telefona Anamarija i Sara. Sama činjenica da su me nominirale bilo je najveće priznanje koje sam mogao dobiti, a Oskar je nekako šlag na jako ukusnoj torti. Uvijek je lijepo dobiti priznanje i nagradu i Oskar mi je zasigurno velik poticaj za nastavak volonterskog rada.

|Udruga.hr| Koliko dugo volontirate i kako su izgledali vaši volonterski počeci?
Na Hrabrom telefonu volontiram oko četiri godine, dok unutar programa Hrabrog telefona Zagrlimo s(v)e, dvije godine volontiram u dječjem domu „Antun Gustav Matoš“ u Zagrebu. Na početku je to bilo zanimljivo iskustvo s dosta nervoze i preispitivanja svojih mogućnosti. S obzirom na tematiku s kojom se Hrabri telefon bavi bio sam prilično zabrinut hoću li pozivateljima moći pomoći na kvalitetan način i hoću li se moći nositi s pozivima određene tematike, ali podrška koju se dobiva na Hrabrom telefonu je neizmjerna i ti osjećaji su brzo nestali. Uz to, konstantno imamo priliku prisustvovati različitim edukacijama tako da osjećaj kompetencije raste s vremenom.

|Udruga.hr| Što vas je potaknulo na to?
Od kako sam upisao psihologiju, želio sam volontirati negdje, kako zbog želje za davanjem svojeg doprinosa društvu tako i zbog stjecanja praktičnog iskustva. No, zbog prije navedene nervoze i sumnje u sebe uvijek sam pronašao neki razlog zbog čega nije bio dobar trenutak za prijaviti se. To se promijenilo kad me djevojka nagovorila da se zajedno prijavimo i mislim da je to jedna od najljepših stvari koju je itko napravio za mene.

|Udruga.hr| Kako izgleda vaš radni dan i što obuhvaća volonterski posao?
Volontiranje na Hrabrom telefonu obuhvaća nekoliko aktivnosti. Naravno, moramo imati minimalno tri obavezne smjene tijekom kojih se javljamo na savjetodavne linije za djecu i roditelje. Također, postoji “chat” smjena tijekom koje volonteri i volonterke razgovaraju s korisnicima. Uz to, imamo obavezne supervizijske grupe na kojima možemo razgovarati o temama vezanim uz određene pozive i osjećajima vezanim uz te pozive i dobiti podršku i pomoć. Konačno, imamo obavezne do-edukacije na kojima se možemo detaljnije upoznati s određenim temama poput tugovanja kod djece, određenih izazova kod roditeljstva i slično. Svaka aktivnost na Hrabrom telefonu je osmišljena da se volonteri osjećaju što ugodnije i da budu što spremniji na sljedeći poziv.

|Udruga.hr| Koliko uspijevate pomoći korisnicima koji pozivaju Hrabri telefon?
Mislim da na značajan način pomažemo našim korisnicima. Nerijetko dobivamo vrlo ugodne i dirljive povratne informacije pozivatelja. Način na koji korisnicima možemo pomoći je pružiti im nadu i podršku kad im je najviše potrebna, kao i pružanjem konkretnih savjeta oko problema zbog kojeg su nas nazvali. Ljudi koji nas nazovu često ne vide izlaz iz situacije u kojoj se nalaze i potrebna im je podrška i uvid u to da nada postoji iako ju oni trenutno ne vide.

|Udruga.hr| Rijetko tko može ostati ravnodušan na takve pozive. Možete li izdvojiti neki koji Vas se posebno dojmio?
Zbog održavanja anonimnosti korisnika ne mogu pričati o konkretnim pozivima, ali mogu reći da su mi među najdražim pozivima oni male djece koja su vidjela reklamu za Hrabri telefon na televiziji ili su čuli o nama u školi pa nas nazovu da pitaju detaljnije što je to točno Hrabri telefon i čime se bavimo. Takvi pozivi me uvijek oraspolože jer znam da će to dijete jednog dana, ukoliko bude trebalo pomoć, nazvati Hrabri telefon s povjerenjem i pouzdanjem i dobiti pomoć koju zaslužuje. Drugim riječima, drago mi je da im dajemo osjećaj da nisu sama u svom problemu te da uvijek postoji netko tko će ih saslušati i tko će im pomoći. Naravno, postoje i pozivi teže tematike s kojima se teže nositi, ali zato postoje obavezne supervizijske grupe na kojima možemo pričati o tim pozivima i na adekvatan način riješiti bilo koju brigu vezanu uz poziv.

|Udruga.hr| Razmišljate li o njima i nakon što zatvorite vrata ureda?
Na početku volontiranja često sam razmišljao ali s vremenom i iskustvom to većinom nestane, iako i danas, nakon upečatljivog poziva, razmišljam o njemu i nakon posla. Često volim zamišljati da su priče i problemi ljudi s kojima sam razgovarao završili dobro i da su sada bolje nego što su bili kad smo razgovarali.

|Udruga.hr| Kako uspijevate uskladiti obaveze na fakultetu sa volonterskim poslom?
S obzirom na to da sam trenutno peta godina, nemam toliko obaveza na fakultetu pa mi je lako uskladiti volontiranje s obavezama, ali prije, kada su obaveze bile brojnije, to je na trenutke bilo jako izazovno. Uvijek na to pitanje volim odgovoriti sa rečenicom „Gdje postoji volja, postoji i način!“ Naravno, može se dogoditi da iskrsnu neke obaveze koje nismo predvidjeli, ali volonteri i volonterke na Hrabrom telefonu su i više nego voljni uskočiti u nečiju smjenu ako se javi bilo kakav problem. Jedna od najljepših stvari na Hrabrom telefonu je prijateljstvo i povezanost volontera, svatko svakome čuva leđa i jedno smo drugom podrška i zato čak i u teškim trenucima nije bilo preteško.

|Udruga.hr| Danas su ljudi u našem društvu zaokupljeni sobom i nemaju vremena za pomaganje drugima Kako ih potaknuti na to?
Mislim da je najbolji način da se ljude potakne na volontiranje i davanje doprinosa zajednici pružanje uvida u sve pozitivne aspekte koje volontiranje ima i za osobu i za zajednicu. Pretvoriti djetetovu suzu u osmijeh ili nekome pokazati da nisu sami je nevjerojatan i neprocjenjiv osjećaj i mislim da bi se više ljudi uključilo kada bi imali priliku doživjeti ga.

|Udruga.hr| Koja je osnovna satisfakcija volontiranja. Što je najveća nagrada?
Najveća nagrada mi je zaspati navečer s osmijehom na licu jer se jedna osoba zbog mene osjeća bolje.

Svjetlana Pećinar