Fotografija: PIXSELL
Dobitnica Volonterskog Oskara
Volontiranje popunjava moje slobodno vrijeme, ali i mene kao osobu
Volonterski centar Zagreb već godinama organizira i dodjeljuje nagradu Volonterski Oskar najistaknutijim volonterima. U finalu, među tri najbolja, ove se godine istaknula i najmlađa kandidatkinja – Martina Hodinj, tada učenica I. gimnazije u Zagrebu, a danas studentica veterine.
Martina Hodinj je promotorica volonterstva među mladima, bila je dugogodišnja voditeljica Volonterskog društva u I. gimnaziji. Još kao učenica prvog razreda srednje škole uključila se u rad Volonterskog kluba I. gimnazije u sklopu kojeg je otkrila svoju ljubav prema volontiranju…
|Udruga.hr| Najmlađa ste dobitnica Volonterskog Oskara. Što vas je potaknulo na volontiranje u tako ranoj dobi?
Volontirala sam tri godine prije nego što sam osvojila Volonterskog Oskara. Na volontiranje me potaknula znatiželja, ali sam znala da je volontiranje nešto s čime bi se voljela baviti i inače. Znala sam da je to aktivnost koja može ispuniti moje slobodno vrijeme, ali i mene kao osobu.
|Udruga.hr| Je li vas nagrada iznenadila? Koliko je dobar poticaj za dalje?
S obzirom na to da je svake godine broj prijavljenih za nagradu Volonterski Oskar sve veći i veći, nagrada me jako iznenadila. Nisam očekivala da bi se baš ja od svih prijavljenih istaknula u volonterskom radu. Naravno da je to poticaj za dalje i da je Oskar samo znak da moj rad nije ostao neprimijećen.
|Udruga.hr| Koliko dugo volontirate i što obuhvaća vaš volonterski posao?
Volontiram četiri godine i nikad nisam volontirala isključivo na jednom mjestu. Najčešće sam volontirala u pučkoj kuhinji, koja mi je i najbliža. Tamo sam radila sve ono što mi je zadano- rezala i gulila povrće, posluživala korisnike pučke kuhinje, čistila…U školi sam bila koordinator Volonterskog kluba. Moj zadatak je bio obavijestiti volontere preko Facebook grupe o volonterskim akcijama i voditi volontere u pučku kuhinju.
|Udruga.hr| Zašto vam je volontiranje svojevrsni izazov?
Volontiranje mi dopušta da upoznajem nove ljude i stavlja me u situacije u kojima možda prije nisam bila te mi omogućuje upoznavanje okoline, društva, ali i mene same.
|Udruga.hr| Kako ste ga uspijevali uskladiti sa, do sada, školskim, a od sada studentskim, obavezama?
Tijekom srednje škole to je bio veliki izazov. Cijelo jutro bi provela u školi, a onda bi nakon škole morala ići volontirati. Ponekad po cijeli dan ne bi bila kod kuće, ovisno o obavezama ali i slobodnom vremenu. S obzirom da će fakultetske obaveze biti veći dio moje svakodnevice, volontiranje će se najvjerojatnije smanjiti ali ću se potruditi i dalje volontirati što je više moguće u zadanim okolnostima.
|Udruga.hr| Tijekom volontiranja nailazili ste na razne situacije i ljudske sudbine. Što je na vas ostavilo najupečatljiviji dojam?
Sve što sam vidjela i što sam spoznala s volontiranjem ostavilo je snažan utisak na mene. Ne bi mogla izdvojiti neku situaciju jer je svaka od njih imala svoju priču i uz sebe donosila razne probleme, ali i sreću.
Rekla bi da je ljudska pomoć i suradnja volontera zajedno najupečatljiviji dojam, koji možete vidjeti jer zajedništvo ljudi koji dijele sličnu motivaciju i ciljeve mogu ostvariti mnogo toga.
|Udruga.hr| Promotorica ste volontiranja među mladima. Na koji način radite promociju i kako mlade potaknuti na volontiranje?
Osobno ne smatram da radim posebnu promociju volontiranja. U školi sam poticala svoje prijatelje i poznanike da pokušaju volontirati. Ako im se dopadne super, ako ne, nema veze. Nije volontiranje za svakoga. Danas su mladi zaokupljeni raznim obavezama i shvaćam da većina želi slobodno vrijeme iskoristiti za izlaske, zabavu i slično. Mlade bi trebalo, kroz medije prvenstveno, uputiti na to da postoji volontiranje te kroz jednostavne, ali zanimljive stranice i grupe početi ih s njime upoznavati.
|Udruga.hr| Da li, po Vašem mišljenju, ljudi u našem društvu, premalo pažnje posvećuju humanim stvarima i pomaganju, a sve više utrci za materijalnim?
U današnje vrijeme potrebno je izboriti se, kako bi mogao uzdržavati sebe i obitelj. Smatram da ih većina više nesvjesno nego svjesno trči prema materijalnim stvarima jer su nažalost one potrebne kako bi preživio u današnjici. Ipak, imala sam sreću upoznati mnoge ljude koji su spremni uložiti sebe i svoje vrijeme u humanitarne akcije.
|Udruga.hr| Kako to promijeniti i čime utjecati na svijest ljudi, a posebno mladih koji imaju drukčije prioritete?
Teško je promijeniti ljude i mislim da će svatko odlučiti kako želi bez obzira na okolinu ili promociju volontiranja. Najbolje što se može napraviti, po mojem mišljenju, da se preko medija i izvora, koji ljudi koriste na svakodnevnoj bazi, plasiraju obavijesti, da se poučava ljude na zanimljiv i jednostavan način o volontiranju, humanitarnim akcijama i sličnome.