Marijan Milić

|Udruga.hr| Osnovali ste Hrvatsko glazbeno društvo „Čarobna frula“. Prisjetimo se tih početaka.
Hrvatsko glazbeno društvo „Čarobna frula“ osnovao sam 1992. godine (prošle godine smo slavili 25. obljetnicu) s ciljem pomaganja umjetničkog napretka nadarene djece i mladih. Već tada sam, sa svojim izvanredno nadarenim učenicima, oformio dječji zbor „Vrapčići“, ali kako ni škola ni društvo nije previše marilo za njihovu nadarenost i ljepotu, nije mi preostalo drugo, nego sam im se posvetiti.

Prva turneja „Vrapčića“  završila je nastupom na Papinoj audijenciji u Vatikanu, gdje nam je papa Ivan Pavao II neposredno prije Domovinskog rata održao govor na hrvatskom jeziku, zatraživši od nas da nastavimo njegovati lijepo i plemenito, što mi s veseljem činimo.

Kako su Vrapčići rasli, pretvarali su se najprije u zbor mladih, a kasnije su se počeli uključivati i odrasli, prije svega učiteljice, starije sestre i mame. Danas imamo i muških pjevača, ali još uvijek premalo za mješoviti zbor, i stoga smo u stalnoj potrazi za tenorima i basovima. U početku su dječji i zbor odraslih radili odvojeno, no, kasnije sam shvatio da je najbolje udružiti ih (zadržavajući i dalje samostalnost pojedinih sastavnica). Tako sada unutar zbora postoji nekoliko manjih vokalnih i instrumentalnih sastava, koji nastupaju i svaki za sebe, ali svi i dalje ostaju članovi velikog zajedničkog zbora.

|Udruga.hr| Koliko društvo danas broji članova, kako funkcionira i kako je moguće u jedan zbor ukomponirati toliko različitih generacija?
Nedavno smo (24. ožujka) održali Proljetni festival Čarobne frule, na kojem je nastupilo više od 150 pjevača i svirača. Nazvali smo ga glazbeni maraton, jer je trajao gotovo 9 sati, i sastojao se od pet različitih koncerata koji su se, uz male predahe, nadovezivali jedan na drugi.

Prvi koncert, pod nazivom Vrapčići i gosti bio je u najvećim dijelom bio posvećen djeci osnovnoškolskog uzrasta, da bi završio dvjema zahtjevnim i efektnim skladbama, My Song Eriksa Ešenvalda i Varijacijama na narodnu temu Slavka Zlatića, koje su udruženim snagama izveli dječji zbor Vrapčići i zbor Čarobna frula. Na taj način djeca sudjeluju u izvedbama koje nadmašuju (samo) njihove mogućnosti i uz pomoć starijih i iskusnijih pjevača mogu postići upravo fantastične rezultate. No, ne treba misliti da su djeca nužno slabija od odraslih pjevača! Oni najbolji mogu biti ne samo ravnopravni, nego čak i bolji od odraslih, tako da je njihov doprinos u zajedničkom pjevanju itekako značajan.

U drugom koncertu, nazvanom Mikrofon je vaš! nastupilo je 17 solista ili malih skupina pjevača koji su izvodili evergreene ili pak (oni mlađi) najnovije svjetske uspješnice, uz pratnju glasovira, gitare ili instrumentalnih matrica. I tu su bili pomiješani djeca i odrasli, kao i najrazličitiji glazbeni stilovi jer Čarobna frula njeguje raznovrsnost i širinu glazbenog izričaja. Posebnu vrijednost ovog koncerta činile su dječje autorske skladbe, te njihove samostalne obrade i izvedbe svjetskih hitova.

Treći koncert, Od Ukrajine do Adamovca bio je posvećen narodnoj glazbi. Ukrajinu je predstavljala obitelj Bobrek, koja je dobar primjer funkcioniranja Čarobne frule. Naime, u istom zbor pjevaju tata, mama, i dvoje djece – sin i kćer. Hrvatske narodne pjesme od Međimurja do Slavonije pjevao je zbor Čarobna frula uz pratnju Tamburaškog orkestra KUD-a “Dragutin Domjanić” iz Adamovca, koji su uz to izveli i svoj instrumentalni program s kojim će se natjecati na tamburaškom festivalu u Osijeku.

Četvrti koncert pod nazivom Pop & Jazz zaokružio je sliku raznovrsnosti repertoara Čarobne frule. Uz pratnju odličnog banda izvođači i publika mogli su uživati u vječno mladim pjesmama Georga Gershwina, Duke Ellingtona, Leonarda Cohena, Paula Simona i drugih, kao i u autorskim pjesmama članova banda.

Peti koncert, šećer na kraju iliti šlag na torti, bio je samostalan nastup dotad pratećeg banda Safe House, koji je oduševio (one najizdržljivije) slušatelje, u toj mjeri, da nisu puštali band da ode s pozornice.

Evo, možda je malo poduži opis, ali najbolje odgovara na vaše pitanje, kako funkcionira društvo i zbor sastavljen od toliko različitih generacija – tako da stariji pjevaju zajedno s djecom, i pomlađuju se, a djeca i mladi pokušavaju naučiti sve ono što iskusni pjevači već znaju, uz maksimalno međusobno uvažavanje. Mi smo jedna velika složna obitelj.

|Udruga.hr| Zbor je dobio brojne nagrade i sudjelovao na svjetskim gostovanjima zahvaljujući upravo vama. Koje i koji je recept za uspjeh?
Do sada smo osvojili 45 nagrada – 2 zlatne, 31 srebrnu i 12 brončanih, mahom na najvećim svjetskim natjecanjima. Malo ljudi zna da postoji zborsko natjecanje po uzoru na sportske olimpijske igre, zvano Svjetske zborske igre, na kojem se zborovi natječu u 28 različitih kategorija, i onom koji u žestokoj konkurenciji pobjedi svira se nacionalna himna, uz gromoglasni pljesak svih natjecatelja – ima li jače i ljepše motivacije za vježbanje od toga? Čarobna frula sudjelovala je na 8 od 9 dosad održanih Svjetskih zborskih igara, a upravo se sprema na jubilarno 10. izdanje koje će se u srpnju ove godine održati u Južnoj Africi. Nemojte me pitati kako smo to uspjeli jer je svaki put bilo do kraja neizvjesno, s puno prepreka i gotovo neizvedivo, ali mi smo zbor iz zagrebačke Dubrave, koji nikada ne priznaje poraz. Jedini recept za uspjeh je uporan rad, na rubu vlastitih mogućnosti i vjera u vlastite snage.

Međutim, da se ne bi krivo shvatilo, natjecanja i nagrade samo su manji, i ne najvažniji dio bavljenja glazbom. Glazba je toliko lijepa, da se u njoj može uživati doslovce u svakom trenutku, i mnogi će vam dirigenti reći da najviše uživa u probama, odnosno u procesu stvaranja glazbe, kome je savršena izvedba (kojoj svi težimo) samo točka na i, završni potez kista.

|Udruga.hr| Kako ljude naučiti da vole glazbu?
Ima jako malo ljudi koji ne vole glazbu. Glazba nam je s jedne strane prirođena, a s druge se uči, upija zajedno s jezikom, školovanjem, općom kulturom, društvenim običajima. Možda je pravo pitanje kako naučiti ljude da vole dobru glazbu? Tužno je danas gledati mlade ljude i djecu kako ih zavodi loša, nekad samo trivijalna, ali često i do srži pokvarena glazba, kojoj je jedina svrha zarada, i koja, po mom skromnom mišljenju, ima jednako razorno djelovanje na duševno zdravlje, kao što ga ima droga na tjelesno.

Cijeli svoj radni vijek se bavim glazbenom pedagogijom i uvijek mi se čini da premalo ljudi dobiva priliku zadobiti pravu glazbenu pouku i da ne postoji dovoljna svijest o važnosti glazbenog obrazovanja. Jednako kao što bi trebalo svu djecu naučiti kretati se, trčati, plivati, misliti, biti dobar, tako bi im trebalo omogućiti i da se bave glazbom.

|Udruga.hr| Vjerujete li da baš svi mogu pjevati?
Možda ne pjevati, ali baviti se glazbom da. Osnova glazbe je ritam. Glazba se na neki način nalazi u svakom kretanju, govoru, pokretu, misli, čak i izvan područja zvuka. I tišina može biti glazba.

|Udruga.hr| U čemu nam glazba pomaže?
U svemu. Glazba nas prati cijeli život. Uz nju se radujemo i tugujemo, opuštamo i tješimo, uz nju slavimo sve važnije životne događaje, glazba je danas svuda oko nas, posve smo okruženi glazbom. Dobra glazba oplemenjuje život čovjeka u tolikoj mjeri, da je život bez glazbe naprosto nezamisliv.

|Udruga.hr| I sami pišete i skladate pjesme. Kojeg su žanra i gdje pronalazite inspiraciju?
Različite. Neke su plodovi osobnih doživljaja, druge su uglazbljena poezija (posebno Cesarićeva), treće su dječje, nastale u igri s mojim trima nećakinjama… Za godišnjicu braka svojih roditelja, koji su cijeli život bili pjevači crkvenog zbora napisao sam misu… Jednu pjesmu provocirao je (bez ikakve svijesti o tome) Alain Finkielkraut svojim tekstom Kako se to može biti Hrvat… Neke su još u skicama, i čekaju bolja vremena da se dovrše. Svaki komadić života može biti inspiracija za pjesmu.

|Udruga.hr| Puno ste vremena i truda posvetili volontiranju, stoga je i osvojena nagrada za životno djelo, zasluženo priznanje. Je li vas iznenadila i koliko vam znači?
Sa zborom Čarobna frula nekoliko smo puta uzveličali dodjelu Volonterskog Oskara. Tada smo shvatili da se i mi možemo kvalificirati kao volonteri. Mene su predložili za nagradu moji pjevači, a povjerenstvo je odlučio da mi umjesto kandidature za godišnju nagradu dodijeli nagradu za životno djelo, budući da se moj volonterski rad traje već 25 godina. Nagrada mi je posebno draga upravo zato, što je potekla od mojih pjevača, i jer smatram da nije nagrada samo meni, nego cijelom našem glazbenom društvu. Mi smo svi volonteri, i to dugogodišnji, premda svoje volontiranje ne osjećamo kao neku tešku tlaku, već ‘bezobrazno’ uživamo u njemu.

|Udruga.hr|  Što je vama najveća nagrada i najveće bogatstvo?
Čestitka poput ove:

Dragi profesore, od srca Vam čestitam na dobivenom oskaru za životno djelo!! Neopisivo mi je drago što ste upravo Vi dobili tu nagradu, u potpunosti ju zaslužujete. Zahvaljujući Vama, danas se mnogi drugi, a i ja bavimo glazbom i uživamo u tome jer ste nam usadili ljubav prema glazbi i hranili nas njome dugi, dugi period. Zbog Vas imamo bogato djetinjstvo prepuno iskustava i predivnih, nezaboravnih uspomena. Ovom prilikom Vam želim zahvaliti na svemu što ste učinili za mene i što ste vjerovali da ću daleko dogurati usprkos tome što sam uvijek i svugdje bila najmlađa da nije Vas ne bi nikada iskusila pozornicu i otkrila da je to ono čime se želim baviti u životu.
Odgojili ste mnoge generacije i naučili nas kako istinski živjeti i osjetiti glazbu.
Hvala Vam, čestitke još jednom, zbilja ste postigli ono što je želja svakog glazbenika i pedagoga – širiti ljubav prema glazbi. Veliki ste uzor i želim Vam još puno, puno uspjeha u daljnjem radu.

|Udruga.hr| Koji je bio vaš prvi korak u volontiranju i što vas je potaknulo na to?
Ovaj oblik volontiranja, u kojem više dobivam, nego što dajem, i u kojem beskrajno uživam, teško se može usporediti s volonterima koji pomažući drugima obavljaju vrlo teške ili neugodne poslove. Kao što sam rekao, na volontiranje su me potakla djeca, moji učenici, svojim prekrasnim talentom, kojeg drugi nisu primjećivali. Ali, pomažući njima, toliko sam toga dobio, naučio, proživio, da ja njima moram biti zahvalan.

|Udruga.hr| Kako uspijevate uskladiti privatne obveze s volontiranjem?
Ne uspijevam. Neprestano sam u totalnoj gužvi!

|Udruga.hr| Vama su prioritet stvari koje nemaju cijenu. Kako ljude potaknuti na to da više pomažu i da im prioritet ne bude samo materijalno?
Možda dobrim primjerom? Sjećam se jednog prizora koji mi se duboko usjekao u pamćenje. Otac me poveo u posjetu svojem starom prijatelju, pateru Juraku, koji je cijeli svoj život posvetio pomaganju potrebitima. Bila je večer, pater je bio na rubu snaga od umora, jedva je stajao na nogama, lice mu je bilo posve izmučeno i jedva je držao otvorene oči. Ali iz njegovog lica je zračila silna unutrašnja radost, posvemašnja smirenost, osjećaj da je napravio sve što jedan čovjek može učiniti. Nikad nisam vidio sretnijeg čovjeka od njega.

                                                                                         Svjetlana Pećinar