Ivan Blažević, upravitelj Zaklade Solidarna

_

 Za suradnju profitnog i neprofitnog sektora postoji ogroman potencijal, ali hrvatski zakonodavni i institucionalni sustav nije postavljen da potiče tu vrste suradnje

Prije gotovo godinu dana tim časopisa Udruga.hr pričao je s pomalo frustriranim Ivanom Blaževićem zbog mnoštva birokratskih zavrzlama s kojima se suočio kao Upravitelj zaklade u financiranju obnove potresom razrušenih kuća na Baniji. Iako ih je hrvatska administracija ometala od početka i makar je bilo vidljivo da država nije spremna da djeluje u krizi – i tada su je nadmašili u broju obnovljenih kuća. Zato nas je jako zanimalo kako stvari stoje na Baniji godinu dana poslije, ali i što se događa s Fondom #SPASIME, koji je Zaklada nedavno transformirala u Fond za žene.

.

Udruga.hr: Zbog kaosa državnih institucija do kraja 2021. godine izgradili ste dvije umjesto planiranih 16 kuća od prikupljenih sredstava iz privatnih donacija. Kako stoje stvari na kraju 2022. godine?

Teško je pričati o tome što smo sve uspjeli i ove godine napravili kada državna obnova izaziva samo gorčinu, tugu i ljutnju. Što se tiče gradnje sve smo ili izgradili, ili popravili, ili kupili pa donirali, osim 6 kuća kojima je, sada pred zimu, temelje izgradila država tako da naša građa i materijal čekaju suho vrijeme. Baš su me zvali dan pred Badnjak s gradilišta kako su od države ugovoreni izvođači došli raditi dalje, ali im Središnji ured za obnovu nije dao nacrte tako da ne znaju što im je raditi.

Osim što smo radili na trajnom stambenom zbrinjavanju obitelji fokusirali smo se i na razvojne projekte. Od samog potresa govorimo kako nije dovoljno obnoviti kuće, već i cijelu zajednicu divnih ljudi tako da smo se i sami tome posvetili. Primjerice, sa SNV-om (Srpskim narodnim vijećem) smo organizirali veliki razvojni sajam u Petrinji, a planiramo ga ove godine još i proširiti. Radimo s djecom i školama, starijima u kontejnerskim naseljima, malim poduzetnicama i poduzetnicima i OPG-ovkama, a u 2023. će neki projekti biti još i veći.

Udruga.hr: Je li se početna frustracija zbog neučinkovite, a nemilosrdne birokracije ipak pretvorila tijekom godine u ponos što kao dio civilnog društva možete više učiniti od same države, koja se nedavno pohvalila s tek izgrađenih šest kuća u dvije godine?

Naravno, lijep je osjećaj dobiti nagrade za svoj rad, ali niti radimo radi njih, niti želimo hvale kako civilno društvo, donatori/ce, volonterke/i rade bolje od države. Uostalom, nismo li se već naviknuli na to?! I to ne samo po pitanju Banije, ili Banovine, kako vam drago. Da Monty Phytonovci danas rade, mogli bi doći k nama po malo inspiracije.

Udruga.hr: Ne stoji samo obnova Banije već i Zagreba. Kako biste vi olakšali i ubrzali cijeli proces obnove, sada kada iz prakse znate gdje su najveći zastoji? Jer ovim tempom obnova će se završiti u nekom drugom tisućljeću…

Ovaj odgovor iziskuje 40-ak stranica, ali glavni problem je apsolutna kompliciranost procesa unatoč zakonu koji je donesen kako bi „olakšao“ rad, neadekvatna i prespora komunikacija unutar sustava, ali i ogroman nedostatak bazične profesionalnosti.

Susreli smo se divnim, ozbiljnim i profesionalnim ljudima u javnom sustavu, ali čini mi se da ovdje vrijedi pravilo da 20% ljudi radi za ostalih 80%.

Udruga.hr: Za razliku od hrvatske države koja bi vam samo trebala olakšati rad, važno priznanje dobili ste od Europskog parlamenta zbog pomoći Baniji. Projekt Fond 5.5 Zaklade Solidarna ovogodišnji je nacionalni dobitnik nagrade Europski građanin kojom Europski parlament vrednuje rad građanskih udruženja, organizacija i pojedinaca na promicanju razumijevanja i jačanju europskog zajedništva. Što za vas znači to priznanje?

Smatramo da je Europski parlament prepoznao svu solidarnost koju su ljudi pružili stradalim obiteljima. Ovo je nagrada svih volontera/ki, donatora, suradnika i suradnica, sjetimo se samo svih onih ljudi koji su u pomoć pohrlili odmah nakon potresa. Samo onih koji su sa Solidarnom pomagali je preko 30.000 osoba. Nama kao organizaciji to znači da program, način i smjer rada ima rezultate i učinke koji su napravili promjenu u ljudskim životima.

Mi smo imali cijeli „Program krizne podrške nakon potresa“ sedam dana nakon potresa, a s pogledom unazad ja ga dandanas ne bi mijenjao.

Udruga.hr: Pripadate cijenjenoj skupini lijevih intelektualaca u Hrvatskoj, istaknutih promotora civilnog društva i suosnivača Fonda[ZS1]  Solidarna. No možete li se nakon svega složiti i s liberalima – da često uplitanje države donese više štete nego koristi, pogotovo običnim ljudima, bez veza u državnom ili stranačkom aparatu?

Ovo mi je prvo iskustvo da me netko nazvao intelektualcem, a ni ne smatram se jednim pa me ovo od srca nasmijalo, hvala na tome. Što se tiče pitanja „velike“ ili „male“ države osobno mislim da odgovor nije crn ili bijel. Apsolutno stojim iza toga da je uloga države da u slučaju krize ili elementarne nepogode zaštiti i pomogne ljudima. Nije li to neki naš bazični društveni dogovor?! Isto se tako možemo složiti i da je uloga države omogućiti ljudima kroz sve oblike zajedničkog udruživanja što lakši i bolji rad.

Država je i tu Solidarnoj i drugim donatorima otežavala rad, a da ne pričam o nekoj pomoći. Primjerice, nisu nas htjeli osloboditi plaćanja PDV-a na materijalne donacije pa se tako dogodilo da tvrtka koja proizvodi stambeni kontejner ne mora platiti PDV ako ga donira, ali mi moramo plaćati PDV ako od istog tog proizvođača kupimo kontejner i doniramo.

Naše iskustvo s državnom birokracijom vezano za gradnju već je postalo anegdotalni opis rada sustava po pitanju obnove. Mi smo uvijek spremni surađivati sa sustavom, ali se nećemo libiti dati kritiku. Naša kritika uvijek dolazi u dobroj vjeri da oni na funkciji mogu svoj posao raditi bolje.

Udruga.hr: Kakva su daljnji planovi Zaklade Solidarna u vezi Banije?

Kao što sam već naveo, dovršetak gradnje preostalih 6 kuća za naših 6 strpljivih obitelji, ali i rad na zacjeljenju i razvoju zajednice. Od rada s djecom kroz „Tajno šumsko društvo“ preko kulturno-razvojnog projekta „Banija se budi“ i Petrinjskog razvojnog sajma do velikog projekta urbane regeneracije s Europskom bankom za obnovu i razvoj kroz koji s urbanistima i međunarodnim arhitektima želimo pružiti nove mogućnosti osiguranja svakodnevnih potreba ljudi u Gradu Petrinji.

Udruga.hr: Vidjeli smo da su vam u susret izašle mnoge jake tvrtke, među kojima je i prvi hrvatski ‘jednorog’, kompanija vrijedna preko milijardu dolara – Infobip, koji Vam pomaže u pomoći izbjeglicama iz Ukrajine. Pomažete li i vi tvrtkama da ostvare visoki stupanj društveno odgovornog poslovanja? Kako vidite tu vezu?

Solidarna je kroz godine stvorila zaista kvalitetne odnose s tvrtkama širom RH, među kojima je i Infobip s kojima surađujemo od potresa kada su donirali milijun kuna. Za naš fond „Solidarno s Ukrajinom“ donirali su preko pola milijuna kuna, ali su isto tako i zaposlenice volontirale na sajmu u Petrinji. Niti možemo, niti oni žele da ih posebno ističemo naspram svih ostalih s kojima surađujemo. S druge strane tvrtkama pružamo usluge u njihovim aktivnostima kako bi postigli zadane ciljeve održivog razvoja te im pomažemo u promjenama internih procesa, proizvoda i usluga te educiramo zaposlenike i zaposlenice.

Trenutno se na Sveučilištu u Beču dubinski bavim suradnjom profitnog i neprofitnog sektora gdje zaista postoji ogroman potencijal, ali hrvatski zakonodavni i institucionalni sustav nije postavljen tako da potiče ovakvu vrste suradnje.

Bez obzira na to vidio sam veliki broj profitno-neprofitnih partnerstava koji su postigli fenomenalne rezultate po ekologiju i društvo.

Udruga.hr: Osim tvrtki, kakav je drugi profil vaših donatora, kojih je preko 27.000?

Samo za potres je bilo toliko donatora i donatorica, tu je još nekoliko tisuća ljudi koji su donirali za druge akcije, kampanje i fondove. Za potres su donirali ljudi iz 36 zemalja, a tvrtke iz 16 zemalja svijeta.

Donirali su svi od tattoo salona iz Splita do Infobipa, od učenice trećeg osnovne koja je za svoj rođendan molila prijatelje da joj za poklon doniraju u Fond 5.5 do Dese Baković koja je sa svojih 100 godina donirala za stipendije djeci kroz Fond nazvan po njoj i njenom mužu Jerku.

Imali smo iskustvo da su donirale velike svjetske zvijezde pa i jedna župa, a do sada su nam i četiri stranke htjele donirati, no od stranaka ne primamo donacije pa smo im se lijepo zahvalili. Ovo se odnosi samo na novčane donacije, gdje su samo svi ljudi i tvrtke koji su donirali svoje vrijeme i usluge, od nekoliko agencija do slobodnih profesionalaca i umjetnica i zaposlenica raznoraznih tvrtki, velikih i malih.

Udruga.hr: Kako ste uspjeli privući različite profile donatora da podrže vaš rad?

Na prvu bih rekao radi tri stvari: transparentnost, strateški pristup i otvorenost. Mi zaista želimo transparentnost neprofitnog sektora u Hrvatskoj dovesti na višu razinu, a to prvo želimo i moramo pokazati vlastitim primjerom. Strateški pristup u smislu da problemu pristupamo sustavno, razumijevajući tzv. „big picture“ uz dobru procjenu mogućnosti, pravovremenu procjenu rizika i detekciju „rupa“ u javnom sustavu. Mi kroz sve što radimo direktno za ljude vidimo probleme u javnom sustavu i zagovaramo sustavne promjene prema vlastima. Naš je stav da možemo 100 godina raditi humanitarno, ali ako ne dođe do sustavnih promjena i za 100 godina će biti jednaka potreba, ako ne i veća. Također, zaista smo otvoreni za nove ideje, prijedloge, sugestije, a i kritike koje dolaze u dobroj vjeri. Vrlo često nam se događa da ljudi, organizacije i tvrtke nama prilaze s divnim inicijativama i prijedlozima za suradnju.

Udruga.hr: Unutar Zaklade Solidarna potkraj mjeseca studenog pokrenuli ste transformaciju Fonda #SPASIME u Fond za žene. Možete li nam otkriti motive i planove u vezi toga?

Nama je rodna ravnopravnost jedna od prioritetnih tema od samog začetka Solidarne čime smo se bavili kroz razne projekte i programe. Prva kampanja Solidarne ikada bila je „Drugotna na sav glas“ pa onda i Fond#spasime ili „Odvažna“ kroz koju smo pružali podršku ženama poduzetnicama ili pak akcije Pravda za djevojčice i nedavno održani prosvjed „Dosta!“. Ovime smo se odlučili staviti sav rad pod jedan „kišobran“ čime se svrstavamo uz bok drugim međunarodnim zakladama i organizacijama.

Objedinjavanjem rada kroz jedan fond sa 4 programska stupa (obiteljsko i seksualno nasilje, reproduktivno zdravlje, ekonomsko osnaživanje, edukacija i prevencija) povećat ćemo učinak svakog pojedinačnog programa jer nam je jasno da do stvarne ravnopravnosti u svakodnevnom životu moramo raditi na više polja paralelno.

Meni osobno je vrlo bitna tema rad s dječacima i muškarcima jer sam dosadašnjim radom s njima vidio da je ogromna potreba, a bome i zainteresiranost na svakom susretu je iznenađujuća, rekao bih da najveći „mangupi“ najviše slušaju i sudjeluju.

Udruga.hr: Pomažete financijski i rad drugih udruga koje se bave problematikom neefikasne države u pomoći pojedincima i ranjivim skupinama. Na čemu vam je trenutno fokus, odnosno kome najviše pomažete i zašto?

Zajedno s partnerskim organizacijama zakladom Slagalica iz Osijeka, udrugom Smart iz Rijeke i CNVOS-om iz Slovenije provodimo Fond za aktivno građanstvo vrijedan 8,5 milijuna eura koji je financiran od Norveške, Islanda i Lichtensteina kroz koji pružamo financijsku i mentorsku podršku udrugama u RH.

Od 1.1.2023. kreće nam novi program financiran iz Bruxellesa u vrijednosti preko 4 milijuna eura kojim ćemo s istim partnerima podržati rad civilnog društva. Izvan toga smo uvijek na raspolaganju udrugama i inicijativama za savjetovanje i podršku.

Najčešće teme zbog kojih nam se udruge javljaju za savjete su „fundraising“, zagovaranje, organizacijski razvoj, neprofitni marketing, produkcija i sl. Iako je teško istaknuti bilo koju suradnju koju smo ostvarili, kao osoba s izbjegličkim iskustvom moram istaknuti suradnju s udrugom „Svoja“ koju su osnovale tri Ukrajinke koje su prije koji mjesec došle u Hrvatsku. One su odlučile usmjeriti svoju energiju u pomoć drugim Ukrajincima i Ukrajinkama koji su sigurnost pronašli u Hrvatskoj, a mi im pomažemo u razvoju udruge, povezivanju s partnerima, poslodavcima, donatorima, ali i razumijevanju financijskog poslovanja udruga u RH.

Udruga.hr: Vaša pomoć prelazi i granice Hrvatske. Prije par mjeseci ste potpisali sporazum s portalom index.hr o pomoći djevojčici u Mostaru koja je ostala bez obitelji u stravičnoj prometnoj nesreći. Kako je došlo do te suradnje?

Javili su nam se zaposlenici Indexa s idejom i željom da rade s nama s obrazloženjem „vama vjerujemo da će sve biti transparentno i da će novac završiti tamo gdje treba“. Mi surađujemo i s organizacijama širom Europe, od baltičkih zemalja, Poljske, Rumunjske, BiH, Srbije, Slovenije i dalje. Primjerice, savjetodavno pomažemo Zakladi Grada Bukurešta u njihovim pripremama za potres koji se očekuje i za koji su napravljene procjene o broju stradalih i vjerujte, brojke su zastrašujuće. Pomažemo im tako da smo im donirali nacrte kuća koje smo gradili, savjetujemo kako pripremiti korporativne donatore na krizno djelovanje ili pak kako potaknuti i ostvariti međusektorsku suradnju i što tražiti i očekivati od javnih službi.

Udruga.hr: Koji su daljnji planovi Zaklade Solidarna za 2023. godinu?

Svakako nam je želja da više radimo na razvojnim projektima i da neće biti potrebe za kriznim djelovanjem za koje smo uvijek spremni. Želimo biti podrška svima koji žele osigurati dostojanstven život u svoj punini svih građanki i građana RH. Svi koji žele podržati Solidarnu ili neki od naših fondova to mogu napraviti u nekoliko klikova na www.solidarna.hr ili nam se mogu direktno javiti pa ćemo zajedno vidjeti kako najbolje možemo surađivati, a u svrhu bolje budućnosti svih, naročito onih kojima je najteže.

Razgovarao: Goran Jungvirth

Fotografija za Udruga.hr: Irena Sinković