Hrvoje Zovko

Kao novinar sam također pratio prvu tužbu protiv vas, ali sam se izgubio u brojkama idućih koje su uslijedile. Možete li podsjetiti koliko ih je bilo? 

Uh, ima li neko lakše pitanje za uvod? Pa ovako, s rujnom 2022. skor je glasio 7:0 za mene i moju odvjetnicu Vanju Jurić protiv HRT-a. Dakle, u tri i pol godine, znači od ožujka 2019. do rujna 2022.. bio sam ukupno 52 puta na sudu. To je moj izračun svih ročišta koje smo imali. A tu je bilo više predmeta. Dobio sam dva puta nezakonite otkaze, prvi u rujnu 2018. pa sam nakon toga tužio HRT zbog nezakonitog otkaza i dobio najprije nepravomoćno na općinskom sudu u Zagrebu, a onda i pravomoćno na županijskom sudu u Rijeci. Vraćen sam na posao krajem kolovoza 2020., ali vrlo brzo sam početkom 2021. opet dobio nezakoniti otkaz i ponovo sam tužio i dobio HRT na sudu. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu otkaz je proglašen nezakonitim, a optužbe protiv mene kao i u prvom slučaju neistinite. Vraćen sam na posao i sada radim u dokumentarnom programu.

Paralelno s radnim sporovima, HRT me je još krajem 2018. tužio zbog mojih izjava o postojanju cenzure na HRT-u u parničnom predmetu za povredu ugleda i časti tražeći od mene tada 250 tisuća kuna odštete, a za istu stvar i kazneno su tužili pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu. Tražili su da se ispričam uz obećanje da više nikada neću reći takvo što. Naravno da sam se odbio ispričati. Pa govorio sam istinu.

Najprije je krajem 2020. Općinski sud u Zagrebu nepravomoćnom presudom dao meni za pravo i odbacio takvu presudu (kakvu presudu?) i praktički potvrdio moje navode o postojanju cenzure na HRT-u i ono što su govorile kolegice i kolege koji su bili moji svjedoci u postupku. U ožujku 2022. Županijski sud u Zadru potvrdio je tu presudu kojom je i sudskim putem utvrđena cenzura u Informativnom medijskom servisu HRT-a. A u rujnu iste godine Općinski kazneni sud u Zagrebu odbacio je tužbu HRT-a za istu stvar i opet meni dao za pravo. No, kao što u onim reklamama kažu, ni to nije sve – tako ni tadašnjem vodstvu HRT-a na čelu s Kazimirom Bačićem nije bio dovoljno što su mi dva puta na temelju lažnih optužbi uručili otkaze nego su me o trošku pretplatnika i sudski maltretirali tako su me, pored svega navedenog, tužili i da sam otuđio opremu HTV-a-dva čitača kartica i laptop za što su tražili 10.800 kuna odštete i to su nepravomoćno izgubili. Eto to je ukratko to.

Ironija je velika da je HRT vas tužio ‘zbog povreda ugleda i časti’ zbog izjava o cenzuri koja tamo vlada, a kroz par godina je uhićen upravo ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić u antikorupcijskoj akciji protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Kako to da HRT nije tužio Bačića za isto djelo ‘povreda ugleda i časti’ jer ga je ovo ljeto USKOK optužio zbog mita i trgovanja utjecajem?

To je toliko strašno da je teško i komentirati. Kako god to završilo on je trajno svojim postupcima nanio štetu ugledu HRT-a, a taj isti HRT ga nije tužio nego mu je praktički čuvao radno mjesto. Kazimir Bačić i ekipa su u jednom momentu imali 36 tužbi protiv vlastitih novinara, HND-a, ostalih kolegica i kolega iz drugih medija.

Nemojmo zaboraviti da je HRT pod vodstvom Bačića krajem svibnja 2021. dobio sramotnu nagradu za najvećeg europskog ovisnika o tužbama. Šteta je da se to zaboravi.

Kako biste ocijenili trenutno stanje HRT-a kao javnog servisa, koji su glavni izazovi da stvari počnu funkcionirati prema medijskim standardima u demokraciji?

Iskreno, ne mogu biti nikako zadovoljan stanjem na HRT-u, a tu primarno mislim na njegov informativni dio. Brojna međunarodna izvješća već godinama govore o velikom utjecaju politike na rad javnog servisa. Primjerice Reporteri bez granica u svojim godišnjem izvješćima redovito kao poseban problem izdvajaju HRT- Hrvatsku televiziju koja, kako navode, „već godinama pati zbog masivnog političkog miješanja u kadrovsku politiku i redakcijske odluke”. HND je također više puta na to upozoravao.

I vi ste pokrenuli nekoliko kontra tužbi protiv HRT-a. Kakav je status toga? 

Kao što sam ranije odgovorio, tužbe koje sam podignuo bile su radni sporovi koje sam dobio i tim je presudama zapravo potvrđeno ono što sam godinama govorio da su optužbe protiv mene neistinite i da su otkazi nezakoniti.

Kako te brojne tužbe i beskrajna ročišta utječu na vas i vašu obitelj?

Naravno da sve to nažalost utječe i na cijelu obitelj. Kazimir Bačić i vrhuška koja je s njim vodila HRT nisu maltretirali samo mene nego i moju obitelj počevši od moje majke pa do moga sina. Htjeli su me otkazima i tužbama ne samo zastrašiti nego i financijski uništiti. No, prevarili su se. Tvrda sam ja imotska stijena, a osim toga dobio sam masovnu podršku, ne samo u Hrvatskoj nego i inozemstvu i hvala svima na tome. Svi ti otkazi, tužbe, ročišta, svi ti stresovi utjecali su na mene i obitelj. Ali, opet to je sada iza mene i sretan sam i zadovoljan što smo moja odvjetnica Vanja Jurić i ja pobijedili.

Uvijek sam tipovima koji me žele zastrašiti govorio: ljudi, ja sam išao u školu u kojoj su svi bili hajdukovci, osim jednog koji je bio za Dinamo, a taj sam bio ja! Prema tome, uzalud vam trud. Samo naravno velika je razlika u tome što me moji prijatelji hajdukovci nikada nisu maltretirali poput Bačića i ekipe.

Novinare tuže i brojni političari pa čak i neki konzervativni aktivisti poput Željke Markić koja se tu posebno istaknula. Kako ocjenjujete utjecaj tzv. ‘Slapp tužbi’ protiv novinara na stanje u hrvatskim medijima?

Slapp tužbe su novi model napada na novinarke, novinare i medije. To je čisto zastrašivanje i financijsko iscrpljivanje. Činjenica da vas tuže političari, sutkinje, suci, razni tajkuni dovoljno govori o jednoj sad već ustaljenoj kulturi tužakanja u Hrvatskoj koja je najgora u EU. HND je sustavnim radom i svojim godišnjim anketama o broju tužbi protiv novinara, novinarki i medija, a među njima su i Slapp tužbe taj problem internacionalizirao.

Koliko je Hrvatska grozna zemlja kada govorimo o tužbama svjedoči i to da već dvije godine najveći europski ovisnici o tužbama dolaze iz Hrvatske, najprije HRT pod vodstvom Bačića, a onda sudac Zvonko Vrban iz Osijeka. Već sada mogu najaviti HND-ovu anketu o broju tužbi i za 2023. A ono što HND traži i od čega neće odustati je dekriminalizaciju kaznenog djela protiv časti i ugleda. To je čista manipulacija.

Pozdravljamo činjenicu da je ministarstvo kulture i medija osnovalo radnu skupinu koja se bavi problemom Slapp-a, a u kojoj je i predstavnica HND-a kolegica Suzana Lepan Štefančić, ali čekamo konačni rezultat. Ponavljam, učinak Slapp-a je zastrašujući. On ima cilj nametanje cenzure, zastrašivanja i financijskog uništavanja, a posebno je štetan kada govorimo o lokalnim i neprofitnim medijima gdje izgubljena presuda od desetak tisuća eura znači ključ u bravu.

Osim s tužbama, na medije se vrši pritisak preko marketinga, što posebno koriste moćne korporacije koje raspolažu sa znatnim novcem. Upućen sam da je i HND nedavno opomenulo jedan veliki medij zbog nestajanja tekstova i manipulacija u vezi pisanja o jednom trgovačkom lancu. Koliko je praksa korporativnog utjecaja na medije raširena u Hrvatskoj i koje su posljedice toga?

Korporativni utjecaj na medije je rak rana naše profesije. Ima štetan utjecaj kao i Slapp tužbe jer jednako je često razlogom izbjegavanja nekih tema, cenzure i autocenzure u redakcijama. I da ne govorim o organizacijama raznih konferencija. To jednostavno nema veze s novinarstvom. Potpora kvalitetnom novinarstvu u javnom interesu mora biti sastavni dio medijskih politika, ali sufinanciranje medija i novinarstva mora biti transparentno i postići svoj cilj – održivost profesionalnog novinarstva u cilju informiranja građana. Mi već duže vrijeme u hrvatskim gradovima, županijama i općinama promoviramo naše modele financiranja lokalnih medija. Isti kriteriji tamo navedeni primjenjivi su i na razinu državnog financiranja medijske proizvodnje sadržaja od javnog interesa. Na taj bi način smanjili štetan utjecaj marketinga na medije, točnije – pritisak na redakcije da želje i potrebe oglašivača stavi ispred temeljnih načela propisanih etičkim kodeksom profesije.

Što se tiče nestajanja tekstova, to je bila priča iz ljeta prošle godine kada samo sazvali konferenciju za novinare i jasno poručili kako smatramo da novinarski tekstovi ne bi smjeli nestajati s portala ili bilo kojeg medija u Hrvatskoj. A da ne govorim o povezanosti raznih tajkuna s centrima moći. Treba li nam novi Todorić ili izvještavanje kakvo smo imali o njemu unazad 15, 20 godina kada je bio nedodirljiv i kada su ga zvali „gospon iz Ivanića“. Kad je pao, onda su ga počeli nazivati “gepardom iz Zmijavaca” i počeli šutati oni koji su ga do jučer dizali u nebesa. Hoćemo li da se to ponovi i s nekim drugim tajkunima? Mislim da nam takva praksa više nikada ne treba.

Sprega tajkuna i obavještajnog miljea je česta, a premijer želi zaustaviti informacije

Ove godine u više medija su i nestali tekstovi o poslovnoj sprezi bivšeg šefa tajne policije SOA-e i jednog tajkuna. Je li tko zbog toga snosio bilo kakve posljedice i kakva je time poslana poruka?

Nije mi poznato da je netko zbog toga odgovarao. Sprega raznih tajkuna i ljudi iz obavještajnog miljea često je viđena priča iz Hrvatske – i nikome ništa. I tako već 30 godina pa se mnogi čude zbog čega ljudi masovno bježe iz zemlje. Nepravedno društvo je glavni razlog, a institucije koje bi se trebale baviti ovim problemima ne žele se miješati u svoj posao.

Kako ocjenjujete trenutno stanje slobode medija u Hrvatskoj i možete li ga usporediti s europskim prosjekom?

Stanje nije dobro i to stalno treba ponavljati, a premijer Plenković i Vlada na čijem je čelu to stanje žele još više pogoršati, naravno na štetu novinarki, novinara i medija.

Kako protumačiti želju, da ne kažem inat premijera, koji pošto-poto želi nametnuti zakon kojim se sankcionira curenje informacija i to, gle čuda, nakon što su u jednoj prepisci javno objavljenoj našli i njegove inicijale. To je udar na neovisno i kritičko novinarstvo koliko god premijer i ostali govorili da to neće imati veze s novinarima. Itekako će imati.

Želi se zaustaviti objavljivanje informacija od javnog interesa i to uoči super izborne 2024. Pametnome dosta. A da ne govorim o radnim materijalima novoga zakona o medijima koji je također udar države na medije.

Kakvi su vaši prioriteti u promicanju etičkog novinarstva i profesionalnih standarda među novinarima?

Prvo i osnovno uvijek tražimo od naših kolegica i kolega da se drže postulata naše struke, odnosno da poštuju Kodeks časti hrvatskih novinara. Pošteno i etičko novinarstvo u interesu javnosti jedini je ispravni put. Svi koji misle drugačije zalutali su u ovu profesiju, a nažalost imamo i takvih.

Zatražili ste nedavno očitovanje od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) u vezi ‘zarobljavanja’ lokalnih medija. Što mislite o transparentnosti vlasništva medija i njezinom utjecaju na novinarstvo? Primjerice, osječka tvrtka Kodiak trade u vlasništvu jednog lokalnog ugostitelja, u svom portfelju ima i Televiziju Slavonije i Baranje (STV) i Z1, zagrebačku televiziju, a kao stvarni vlasnik se spominje jedan političar.

HND je reagirajući na tekst novinarke Chiare Bilić objavljen na portalu Istra24 o preuzimanju Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista u tvrtku Media Solutions, nakladnika Glasa Slavonije, zatražio očitovanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) o postupku koji provodi za ocjenu dopuštenosti koncentracije nakladnika. Ovdje se radi o klasičnom zarobljavanju medija i njihova politička kontrola nešto je što itekako treba zabrinuti sve kojima je stalo do dobrobiti ovog društva. Također, zanimljivo je da u ovoj priči – od Glasa Istre pa do Glasa Slavonije – imamo uvijek iste aktere koji su iza sebe ostavili pustoš, pad profesionalnih standarda i egzodus kolegica i kolega koje su ocijenili nepoćudnima. Tako možemo zaključiti da cijela ova priča nema nikakve veze s poticanjem kvalitetnog novinarstva, nego s političkom kontrolom regionalnih listova kojima će se upravljati s jednog mjesta. I to naravno sve uoči super izborne 2024.

Transparentnost vlasništva jedan je od većih problema u Hrvatskoj i upravo ovaj primjer s Novim listom i Glasom Slavonije nam to potvrđuje, kao i ovo što se naveli kao primjer u pitanju. Ništa se tako nešto ne može napraviti bez političke volje.

Primjerice naša Chiara Bilić, potpredsjednica HND-a, istražila je pozadinu osječke tvrtke Media Solutions i provjerila tko su – od osnivača HDZ-a, do donatora te stranke – ljudi koji vode to poduzeće. Jedan od suvlasnika Media Solutions je tako Bojan Divjak, nećak HDZ-ova Vladimira Šeksa, drugi je Oleg Uskoković, Dubrovčanin s varaždinskom adresom, koji, prema poslovnim registrima, trenutno ima brojne, uglavnom (su)vlasničke, direktorske i prokurističke funkcije u 23 poduzeća. Oleg Uskoković bio je i politički donator Damira Habijana, saborskog zastupnika HDZ-a, kada se na lokalnim izborima 2017. godine kandidirao za varaždinskog gradonačelnika. Uz Divjaka, Upravu nakladnika Glasa Slavonije vode Ivica Božan, donedavni jedini član Uprave Glasa Istre te Ivan Šimić, jedan od 48 osnivača HDZ-a. Zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Glasa Slavonije je Ivica Modrić, bivši član osječke podružnice HDZ-a, iz kojeg je suspendiran nakon što je 2019. godine fizički teško ozlijedio pješaka i zaradio kaznenu prijavu. Vlasnička struktura Media Solutions, kao i činjenica da je tvrtka u financijskim poteškoćama zbog kojih plaće radnicima u Glasu Slavonije mjesecima kasne, a račun je blokiran, ovoj poslovnoj transakciji daje političke konotacije. Dodatni argument koji govori tome u prilog je da se proces spajanja provodi uoči superizborne 2024. godine, kada će građani i građanke birati Vladu, predsjednika Republike i zastupnike u Europskom parlamentu.

Kako HND može podržati novinare u suočavanju s pritiscima i prijetnjama na poslu?

Mi smo prije svega uvijek bučni kada je riječ o prijetnjama i pritiscima na kolegice i kolege na poslu. Naše članice i članovi uvijek mogu računati i na besplatnu pravnu pomoć. Iako ovdje je riječ o temi koja ima veze i sa Sindikatom novinara Hrvatske, HND je uvijek tu da javnim pritiskom pokuša utjecati na poslodavce koji se žele obračunati s nepoćudnim novinarkama i novinarima.

Pucanj Vlade RH u novinarstvo i legalizacija cenzure

Kakav je vaš pogled na digitalizaciju medijske industrije i izazove koje ona donosi novinarima?

Jasno je i svima vidljivo u kojoj je mjeri digitalizacija utjecala na poslovne modele medija. Kao i sve, tako i digitalizacija medija ima svoje dobre i loše strane.

Dobra strana digitalizacije medijske industrije je ta što omogućuju pokretanje neovisnih medija poput neprofitnih portala koje osnivaju novinari kako bi mogli djelovati samostalno, bez tereta poslovnih interesa nakladnika.

S druge strane su algoritmi i klikovi pa tako imate gomilu naslova tipa: nećete vjerovati što se onda dogodilo, skandalozno, stravično, a ispod kojih najčešće ne stoji nikakav sadržaj. Jednako tako, algoritmi stavljaju kvantitetu ispred kvalitete pa tako mlade generacije koje tek ulaze u novinarstvo uglavnom ostaju zarobljeni ispred tastature prevodeći ili pak prilagođujući tuđe tekstove umjesto da rade na svojima.

Kako se HND planira nositi s dezinformacijama i lažnim vijestima koje utječu na javni diskurs?

Pa recimo stalnim isticanjem važnosti ozbiljnog i kritičkog novinarstva što je najbolja obrana od raznih dezinformacija i lažnih vijesti. U cilju ulaganja javnih sredstava u novinarstvo koje služi javnosti, promoviramo po cijeloj Hrvatskoj naše modele financiranja medija jer, kao što sam već rekao, financiranje kvalitetnog novinarstva je u interesu cijele zajednice.

Točna i pravodobna informacija posebno se cijeni u kriznim vremenima. Neću vam sada reći da ćemo se boriti raznim parolama, ali sustavni rad na uspostavi modela financiranja medija jedan je od najvažnijih zadataka HND-a koji za rezultat ima i obranu od lažnih vijesti.

Podsjetimo naše čitatelje zašto smatrate da je Vladin prijedlog novog zakona o medijima pucanj u novinarstvo?

Cijeli predloženi radni materijal je pucanj u novinarstvo. To je državni udar na našu profesiju. Prijedlog novog zakona predstavlja nezapamćeno državno uplitanje u novinarske slobode, narušavanje ionako krhke podjele između nakladnika, urednika i novinara, pokušaj uplitanja u samoregulaciju i slobodno udruživanje profesionalnih novinarki i novinara, i arbitrarnog davanja prava na profesionalno bavljenje novinarstvom.

U ljeto su predstavnici HND-a podijelili saborskim zastupnicima i primjedbe u vezi predloženog zakona. Koje su, uz spomenuto, još njegove najspornije točke?

Više, manje cijeli taj radni materijal je sporan.

HND je posebno zabrinut zbog tendencije legalizacije cenzure kroz odredbe o objavi novinarskog priloga koja nakladniku daje pravo da svojevoljno i bez ikakva obrazloženja ne objavi novinarski prilog zanemarujući pritom osnovna načela novinarske profesije. Tu odredbu tumačimo kao uvođenje izravne cenzure i nezapamćeno zakonsko omogućavanje uplitanja nakladnika u uredničku neovisnost i novinarske slobode.

Dakle, navedeni prijedlog je kršenje novinarskih sloboda čak i da piše kako umjesto nakladnika, urednik .nije u obvezi objaviti novinarski prilog, bez objašnjenja. Vlada RH je otišla i dalje od toga – odlučila je fundamentalno mijenjati značenje riječi urednik i novinar i to u najgorem mogućem smislu

Molio bih da navedete nešto bitno za tematiku, a da vas nisam upitao, ili navedete planove svog djelovanja, bilo na osobnoj novinarskog razini ili kao predsjednik HND-a!

Novinari, novinarke rade u okruženju koje je neprijateljsko. Stalno ih se s najviših razina proziva i napada. To samo govori u kakvom poremećenom društvu živimo i radimo. A generalno sve ovo o čemu pričamo pokazuje da domaći političari uopće ne razumiju koja je zadaća medija.

Zadaća medija nije da budu propaganda mašinerija političarima, nego medij u interesu zajednice. Oni to kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini ne razumiju i tu nastaje veliki problem.

HND je bio i ostao glavna institucija obrane novinarske profesije. U tom smislu borit ćemo se i dalje. A što se mene osobno tiče, imam dosta planova, a jedan od njih je konačno završiti knjigu o generalu Petru Stipetiću koju sam davno započeo pisati, ali sam uslijed svega što mi se događalo jednostavno stao. Sad je vrijeme za novi početak.

Za medijska izdanja Business Media Group-e razgovarao mr.sc. Goran Jungvirth