Branko Baričević

|Udruga.hr| Koji je glavni zadatak Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj?
Europska komisija (EK) ima 28 predstavništva u glavnim gradovima, članicama Europske unije (EU). Predstavništvo u Zagrebu započelo je s radom na dan pristupanja, 1.7.2013. godine. Kad govorimo o Predstavništvu EK misli se na predstavljanje europske politike i svega onoga što EK radi, uz partnerski odnos hrvatske vlade. Mi smo dio glavne uprave za komuniciranje u EK, a ta je glavna uprava dolaskom nove Komisije postala sastavni dio predsjedničkih službi EK. U Hrvatskoj djeluje odjel koji prati politička i gospodarska pitanja, odjel koji prati medijske aktivnosti i odjel koji radi komunikacijske aktivnosti u širem smislu – to je organiziranje raznih događanja s ciljem prezentacija aktivnosti politika EK.

|Udruga.hr| Koje su ovlasti i zadaće Predstavništva prema djelovanju udruga u Hrvatskoj (na kojim projektima vezanima uz udruge konkretno radite, na koji način im pomažete, kako kontaktirate s njima)?
Udruge smatramo jako važnim partnerom u radu. Kada govorimo o udrugama, gotovo da nema aktivnosti koju radimo, a da se ne dotiče udruga. Jako pazimo da u svakom segmentu bude zastupljen i nevladin sektor.

Komisija je u svom radu uvela pravilo da u nastajanju svih važnih relevantnih političkih dokumenata sudjeluju i nevladine udruge. U procesu nastajanja naših dokumenta i izvješća, prije nego što postanu službene, prolaze kroz široku raspravu i u tom segmentu se uključuje civilno društvo. Međutim, ne samo da koristimo civilno društvu kao konzultanta, mi aktivno financiramo i stimuliramo njihovo postojanje. Prema našim podacima, u EU se potroši oko 1 milijarda eura na financiranje nevladinog sektora kako bi se on održao, a u Hrvatskoj od kada traje suradnja s EK, podaci koje smo dobili govore da je to gotovo 70 milijuna eura koje je nevladin sektor dobio za svoje aktivnosti. Postajanjem članice EU, udruge se mogu javiti nadležnim ministarstvima koja raspisuju natječaje koje financira EK. Kada govorimo o direktnom kontaktu, udruge nam se javljaju ako postoji određena potreba i žele komunicirati određeni problem – to su partnerska javljanja oko dogovora o zajedničkoj aktivnosti.

Predstavništvo je otvorilo i 13 informacijskih centara u Hrvatskoj (EUROPE DIRECT Informacijski centri), u 13 hrvatskih gradova (od Osijeka do Dubrovnika, Pule, Čakovca), a jedan od zadataka je rad s civilnim društvom, pružanjem informacija koje su korisne za njih dijeljenjem publikacija na hrvatskom jeziku koje su sadržajno iste u svim predstavništvima. Na taj način želimo postići direktnu komunikaciju sa svim zainteresiranim građanima.

U sustavu EU postoje i dva savjetodavna tijela, jedan se zove Odbor regija, a drugi je Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO): tripartitno tijelo, u kojem se nalaze predstavnici poslodavaca, sindikata i civilnog društva. Hrvatske udruge putem predstavnika civilnog društva mogu utjecati i tražiti veću vidljivost: da se čuje njihov glas i promoviraju njihove ideje. Uloga Odbora je savjetodavna. EGSO ima 9 članova iz Hrvatske.

|Udruga.hr| Kakva je generalna politika koja se spram udruga provodi u Hrvatskoj? U kojem smjeru se ide, što se želi postići?
Možemo biti zadovoljni s postignutim brojem udruga i svijesti o važnosti nevladinog sektora. Samo se u Zagrebu dnevno održava 10–ak aktivnosti i događanja, ne komercijalnih, već od nevladinog sektora koji promoviraju korisne ili marginalizirane društvene ideje. Mislim da se civilni sektor znatno razvio u odnosu na prije 20 godina. Ali ostaje činjenica da se mora i dalje razvijati.

Ulazak u EU za Hrvatsku je dokaz sazrijevanja hrvatskog društva, jer ulazak znači da je ušla cijela država, sa svim svojim građanima. Građani su svjesni toga, jer Uniji je važan nevladin sektor, odnosno građanski sektor i ljudska prava. Od 1. travnja 2012. građani EU-a imaju novi alat koji im omogućava da sudjeluju u stvaranju europske politike. Građanska inicijativa, utvrđena Lisabonskim ugovorom, osigurava da milijun građana iz barem četvrtine država članica ima pravo tražiti EK da predloži novi zakon u području za koji je nadležna. Na taj se način bilo koji građanin EU može aktivno uključiti, ili predlaganjem promjena ili davanjem potpore.

|Udruga.hr| Po kojim kriterijima se udrugama dodjeljuju sredstva iz EU fondova? Tko se može nadati sredstvima i na koji način si može povećati šanse?
U tijeku je niz projekata iz različitih programa (Europski socijalni fond, Europa za građane, Life program, Erasmus+…). U svim tim programima su različite aktivnosti u koje je uključen i civilni sektor.

Mogućnosti su velike, a principi dobivanja sredstava su čvrsto određeni. Postoje tzv. objectives (ciljevi), i ono što se napiše da su ciljevi određenog programa, to se mora zadovoljiti. Možete biti najbolji, najpametniji, ali oni koji će ocjenjivati vaš program znaju samo ono što ste napisali. Vi morate napisati dobro svoj projekt: ono što ćete raditi i ono što će biti rezultat toga u vezu s ciljevima koje Komisija traži. Nažalost, ljudi ponekad ne napišu dobro projekt, a misle da je dobro. Jako je bitno potruditi se i uvjeriti Komisiju na početku da projekt pišete u vezi s nečim što je relevantno, što taj program promovira.

Vezano za programiranje EU fondova za razdoblje 2007. – 2013. za udruge je predviđeno 8 milijuna eura za što su već raspisani natječaji i zaprimljene prijave, a sredstva obično dolaze nakon dvije do tri godine. Savjetujemo predstavnicima udruga da redovito konzultiraju stranice ministarstva, agencije hrvatske vlade, da se informiraju i prijavljuju na natječaje.

Osim dobre ideje i dobro napisanog projekta, toplo preporučujemo tzv. mreže, kao što je npr. mreža SOLVIT – alternativni mehanizam za rješavanje sporova u slučajevima kada tijela javne vlasti krše slobodu kretanja roba, usluga, ljudi i kapitala od EU-a, te Europski potrošački centar Hrvatska koji je dio Mreže europskih potrošačkih centara koji daje savjete i informacije o prekograničnoj kupovini. Jako je važno da postajemo dio mreža, kako unutar Hrvatske, tako i unutar EU-a. Europska komisija u svim nastupima i programima potiče prekograničnu suradnju i ako imate partnera iz jedne ili dvije europske zemlje, projekt će biti puno interesantniji, a plus toga, na taj način naučit ćete nešto novo. Ako imate kolege koji se bave istim problemom u Poljskoj, Irskoj ili Danskoj, ima logike povezati se, jer ćete imati veću mogućnost dobivanja sredstava. U tim temama se civilni sektor Hrvatske dosta dobro snašao i krenuo prenositi svoja iskustva i zajednički se kandidira, a time dobiva i sredstva.

|Udruga.hr| Jesu li na razini EU rađena kakva predviđanja u smislu koje vrste udruga bi mogle ojačati u narednom razdoblju, kojih udruga će biti više, a čiji broj će se smanjivati?
Stvari su se drastično promijenile ulaskom Hrvatske u EU, pa tako i za udruge. Udruge imaju velike mogućnosti povezivanja i umrežavanja, zajedničkog komuniciranja i rješavanja istih problema. Postoji nevjerojatno šarenilo poslova koje udruge obavljaju, a koje nisu vezane u užem smislu uz državnu strukturu i aparaturu. U tom kontekstu sigurno je kako je EK netko tko pomaže, olakšava. U ovom trenutku je nemoguće govoriti o bilo kakvom smanjivanju.

Smatrate li da je hrvatsko društvo dovoljno osviješteno za značajnije jačanje civilnog sektora? Predviđate li mu svjetlu budućnost?

Smatram da je proces civilnog društva u ekspanziji i bit će sigurno i dalje u ekspanziji. Sve više i više će se osvještavati i pokretati taj dio priče, od humanitarnih udruga, do onih koje će biti neprofitne – koje neće zarađivati novce, ali će ljudi htjeti učiniti nešto i napraviti neki posao. Treba i zaposliti što više ljudi, pogotovo mladih, a ulazak u tu sferu je još jedan način samozapošljavanja. Skupina ljudi u udruzi koja radi određeni posao, stječe iskustvo, a uvijek može kandidirati i za sredstva iz fondova. Slobodno mogu reći da udruge imaju pozitivnu ljudsku dušu rješavanja problema nezaposlenosti.

Usprkos tako širokoj sferi djelovanja udruga, još uvijek može biti raznolikije i razgranatije. Kada odete u bogatije zemlje, vidite da je civilni sektor sastavi dio dobrog, uređenog civiliziranog europskog društva. U Hrvatskoj možemo biti mirni, jer je taj trend pozitivan. Ulazak u EU bio je pozitivan korak, isto tako i za nevladin sektor, jer je on dobio na važnosti i na konkretnoj materijalnoj potpori. Vjerujem kako će se teme djelovanja malo mijenjati i više okretati prema obrazovanju, novim tehnologijama, razvojnim idejama – u tom segmentu će udruge doprinijeti razvoju ukupnih odnosa u Hrvatskoj, ali i u Europi. Jako je važno da predstavnici hrvatskih udruga sudjeluju u institucijama Europe i da se to osjeti i čuje. Mnogobrojne udruge u Hrvatskoj imaju iskustva i mogu biti interesantne za mnoge u Europi. Ima puno stvari koje možemo dati odavde i to je taj dio priče koji treba otkriti i otvoriti.

Treba nastojati propagirati nevladin sektor, da se još jače pokaže kako bi motivirao i druge građane, posebno u situaciji kada imamo tako veliku nezaposlenost. Zašto se građani ne bi aktivirali u rad udruga? Važno je nešto raditi, jer onda se otvaraju mogućnosti. Svi smo mi društvena bića i volimo ostvariti nekakav rezultat – to djeluje pozitivno na čovjeka, a posebno ako napravimo nešto što je i drugima vrijedno i korisno. One udruge koje se okreću prema mladima, nezaposlenima, marginaliziranim skupinama društva, one su izuzetno bitne. Udruge u tome obavljaju veliki posao, a ne okreću se tržištu i profitu, jer njeguju druge vrijednosti koje sve više dobivaju na značaju: povezanost i aktivno djelovanje.

Marina Kilić