Boris Jokić

Udruga.hr: Mislite li da su udruge u Hrvatskoj ostvarile svoj potencijal i ulogu u društvenom životu kakvu imaju primjerice u razvijenijim državama EU?
Još uvijek nisu. Postoji velik prostor napretka. Razlozi za to su niska građanska svijest stanovništva, izraziti etatizam u kojem se očekuje da država sve napravi i osigura, klijentelizam političkih struktura koje se nevoljko odriču prava i ovlasti. No dio odgovornosti sigurno leži i u samim udrugama.

Udruga.hr: Kako udruge u Hrvatskoj djeluju na informiranost i obrazovanje građana u 21. stoljeću?
Udruge u Hrvatskoj predstavljaju značajan resurs u svim društvenim područjima, a posebice se to odnosi na odgoj i obrazovanje. Baš kao i drugi vrijedni resursi koje Hrvatska ima, čini mi se da je vrijedan rad ljudi koji djeluju kroz udruge namjerno zanemarivan od onih koji upravljaju na nacionalnoj i lokalnoj razini. To je naravno šteta, jer se upravo kroz rad udruga u odgoju, obrazovanju, ali i znanosti mogu dati dodatne vrijednosti, drugačiji ritam i boje.

Udruga.hr: U kojem segmentu domaće udruge provode najviše edukacije?
U području obrazovanja rad je različitih udruga prepoznat od odgojno-obrazovnih radnika bez obzira radi li se o provedbi novih programa, radu s djecom i mladim osobama s posebnim potrebama – bilo da imaju teškoće ili su daroviti, sportskim, umjetničkim ili akademskim aktivnostima, natjecanjima… Širok je raspon aktivnosti koje udruge nude i u pravilu njihov rad obogaćuje iskustvo odrastanja i obrazovanja djece i mladih ljudi u Hrvatskoj.

Udruga.hr: Gdje još postoji prazan prostor za rad kojeg udruge mogu pokriti?
Ako govorimo o obrazovanju čini mi se da postoji prostor za udruge u radu s mladim osobama, kad već država namjerno ne želi ili ne zna. U vezi toga kako učiti, kako regulirati vlastite emocije i okolinu za učenje, kako razviti znanja i vještine učenja. Nadalje prostor se nalazi i u razvoju znanja, vještina i stavova vezanih uz mentalno zdravlje mladih osoba, povezivanje s drugim osobama, upravljanje vlastitim obrazovnim i profesionalnim putem. U širem smislu prostor postoji u onim dijelovima u kojima je hrvatski sustav odgoja i obrazovanja deficitaran, a to su prije svega različiti oblici umjetnosti i tjelesne i zdravstvene aktivnosti te razvoja građanskih i poduzetničkih kompetencija.

Udruge trebaju jasnije komunicirati
Udruga.hr: Što bi preporučili u vezi bolje sinergije udruga i građana?
Udruge bi trebale raditi na jasnijem komuniciranju svojih aktivnosti građanima s vrlo jasnim i točnim porukama o polazištima, vrijednostima i ciljevima rada. Znate, ljudi su se vremenom i ‘opekli’ sudjelujući u različitim aktivnostima koje organiziraju udruge, a koje uopće ne odgovaraju stvarnosti. Nadalje u želji za promocijom, naročito u odgoju i obrazovanju, često se nude i aktivnosti koje nemaju uporište u znanosti i praksi, npr. dijete će vam sudjelovanjem u dvomjesečnom projektu povećati inteligenciju za xy %. To je istovremeno netočno i neetično. Tu vidim prostor za napredak.

Udruga.hr: U čemu udruge mogu biti uspješnije nego državne obrazovne institucije?
Možda će zvučati grubo, ali sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj i političarke i političari koji ga vode ne omogućuju državnim obrazovnim institucijama prostor napretka. Dječji vrtići i škole su nam zapušteni, baš kao i obrazovanje u cjelini. Osnovni razlog za to je nebriga političkih struktura. U mnogočemu udruge mogu biti uspješnije, samo to ne bi trebao biti cilj. Cilj je pomoći tom sustavu, odnosno osmisliti ga kao kombinaciju djelovanja države, nevladinog sektora, gospodarstva…Tek tada taj sustav ima svoj puni smisao. Velika je prednost udruga što mogu bolje razumjeti potrebe zajednice te brže odgovoriti na iste.

Udruga.hr: Koji su za Vas najbolji primjeri udruga u Hrvatskoj u unapređenju edukacije, života i demokratičnosti građana?
Brojni su pozitivni primjeri djelovanja udruga u obrazovanju. Istaknuo bih ovdje sve udruge uključene u GOOD inicijativu, udruge koje se bave obogaćivanjem iskustava mladih ljudi bilo da se radi o filmu, glazbi, robotici, kemiji, ali i brojne udruge koje osiguravaju bolja životna i obrazovna iskustva za djecu i mlade osobe s teškoćama, darovite mlade ljude. Te se udruge nalaze u svim dijelovima društva od onih vrlo liberalnih do onih povezanih s vjerskim zajednicama. Svi oni doprinose društvu, ali je taj doprinos od onih koji donose odluke i koji financiraju nedovoljno priznat. Kakvo je to društvo koje ima za rabljene avione koje nikada nećemo vidjeti, a nema za djecu s autizmom, asistente u nastavi ili mlade filmaše? Kakvi su to ljudi koji donose takve odluke?

Potrebna bolja povezanost udruga, države i privatnog sektora u edukaciji
Udruga.hr: Izjavili ste nedavno da je kurikularna reforma mrtva u Hrvatskoj, zašto to smatrate?
Cjelovita kurikularna reforma najambiciozniji je pokušaj promjene hrvatskog sustava odgoja i obrazovanja u prethodnih 50 godina. Ona se odnosi na sve razine odgoja i obrazovanja te uključuje rješenja za učenike, odgojno obrazovne radnike i roditelje. Njezine su osnovne karakteristike cjelovitost i postupnost uvođenja. Nažalost Ministarstvo obrazovanja je od obje ove karakteristike odustalo. Odbačeni su krovni dokumenti reforme baš kao i oni koji su odredili nove načine ocjenjivanja i vrednovanja te oni koji se odnose na učenike s teškoćama i darovite učenike. Odbačena je i potreba za međupredmetnim učenjem i to npr. o mentalnom zdravlju, financijskoj pismenosti… Štoviše nevjerojatno je da je odbačeno sve ono što je trebalo značajno pomaknuti hrvatsko obrazovanje i što nikome ne bi trebalo biti sporno.

Udruga.hr: Niste zadovoljni ni trenutnim načinom uvođenja promjena u obrazovni sustav?
Da. Naime još je gore prošla karakteristika postupnosti uvođenja i pripreme škola. Tu se krenulo preko noći, baš onako kako se kreće u najmanje razvijenim društvima svijeta. Ono što se trenutno radi nije ta reforma, a svim trenutnim pokušajima želim sve najbolje.

Udruga.hr: Trebaju li se zbog toga građani u edukaciji više oslanjati na privatni sektor i civilne udruge nego na državu?
Potrebno je osloniti se na sve što može poboljšati životna i obrazovna iskustva djece i mladih ljudi. Jedino kombinacijom djelovanja državnih i lokalnih vlasti te civilnih udruga i privatnog sektora moguće je dati nove boje hrvatskom odgoju i obrazovanju.

Udruga.hr: Edukacija je danas važnija nego ikad prije, kao i nužnost brze prilagodbe obrazovanja da zadovolji potrebe tržišta koje se stalno mijenja. Je li u tradicionalnim obrazovnim institucijama takva brza prilagodba uopće moguća?
Moguća je. Iskustvo rada na reformi to pokazuje. Međutim da bi se to ostvarilo potrebno je razbiti ustaljene obrasce ponašanja u javnom sektoru. Kada to uspijete učiniti, što je nama pošlo za rukom, svi se osjećaju bolje, a naročito oni koji rade u tim sektorima, a koje se u društvu često omalovažava i naziva pogrdnim imenima poput ‘uhljeba’. S ljudima je potrebno zajednički graditi viziju promjene i nove procese. Iskrenim odnosom, transformativnim vodstvom i integritetom svaka se institucija može promijeniti. Svako se društvo mijenja tim istim elementima. Hrvatsku nažalost već desetljećima, bez obzira na boju stranačke iskaznice, vode oni koji takve osobine nemaju.

Udruga.hr: Koji je vaš savjet za građane, pogotovo mlade – koja je trenutno edukacija najbitnija, koje su vještine najpotrebnije za konkurentnost na tržištu?
To su prije svega znanja i vještine vezane uz rješavanje problema i donošenje odluka, sposobnost učenja, kreativnost i inovativnost te kritičko mišljenje. Jako će im dobro doći i sposobnost komunikacije i suradnje, potom korištenja različitih jezika od kojih su neki programski. Jednako je važno imati znanja i vještine koje se odnose na upravljanje sobom i povezivanje s drugima te upravljanje vlastitim obrazovnim i profesionalnim putem baš kao i ona koje ih čine aktivnim građanima. Sve to su bile kompetencije predviđene Cjelovitom kurikularnom reformom koje su političari nažalost odbacili.

 

Goran Jungvirth