Željka Leljak Gracin

|Udruga.hr|  Kad god čitamo o tome što neko Vladino tijelo radi, zapravo nemamo pojma o čemu se radi. Recite nam konkretno kako funkcionira Savjet za razvoj civilnog društva?
Savjet djeluje na razvoju suradnje Vlade i organizacija civilnog društva (u daljnjem tekstu: OCD) u RH, prvenstveno na provođenju Nacionalne strategije za razvoj civilnog društva. Upravo to i jest njegova glavna uloga jer se u Strategiji pokušalo odrediti ciljeve koje Hrvatska želi postići u razdoblju 2012-2016. Članovi Savjeta prate postiže li se napredak prema postizanju tih ciljeva, primjerice raspravlja se o svim promjenama zakonodavstva vezanog za OCD-e. Savjet je i platforma koja služi ostvarenju bolje suradnje između OCD-a i raznih državnih tijela. Dosad se pokazalo kako već i same sjednice Savjeta pridonose boljem razumijevanju između članova koji dolaze iz različitih sektora.

S obzirom da se radi o savjetodavnom tijelu Vlade moglo bi se zaključiti kako predstavnici Savjeta imaju neke periodične sastanke s Vladom ili joj upućuju prijedloge i mišljenja, no to nije tako. Savjet, osim prethodno navedenog, predlaže izmjene propisa koji se tiču djelovanja udruga, koje se upućuju Saboru, a može imati i neku ulogu u postupku donošenja zakona i propisa, no mora se shvatiti kako se radi o savjetodavnom tijelu, što znači da odluke takvog tijela nisu obvezujuće pa je uključivanje u zakonodavne procese ograničeno. Isto tako, s obzirom da članovi zastupaju različite sektore, gotovo je nemoguće imati jedinstveno mišljenje o nekom propisu.

Savjet prati i natječajne postupke za financiranje udruga, ukazuje na potrebu ujednačavanja istih te na sve potencijalne nepravilnosti. Smatram da u tom segmentu Savjet u budućnosti treba raditi još odlučnije, a čini mi se da smo i sazreli za tu ulogu.

|Udruga.hr|  Već ste gotovo godinu dana na čelu Savjeta. Možete li usporediti svoj dolazak i današnje stanje te dati neki uvid je li se štogod uspjelo promijeniti?
Vjerojatno ću zvučati kao političari koji iz opozicije dođu na vlast, kad ću reći da se u godinu dana ne mogu postići čuda (smijeh). Zaista, ne mislim da se u proteklih nešto manje od godinu dana u Savjetu desilo nešto spektakularno, no čini mi se da pozitivnih pomaka svakako ima i to ne zato što sam ja predsjednica Savjeta već zato što izgleda da je sastav ovog saziva Savjeta aktivniji, lakše se odlučujemo na neke konkretne pomake. Ja sam u Savjetu već drugi mandat, znači neke četiri godine, i čini mi se da sam i sama aktivnija i odlučnija u nastojanjima da ojačamo ulogu Savjeta. Razlog vjerojatno leži u činjenici da nakon prvog mandata steknete dobar uvid u rad Savjeta, shvatite da je to bitno tijelo bez obzira na to što nema spektakularne ovlasti nad državnim tijelima, pa počnete promišljati o načinima kako ga osnažiti.

Što se tiče moje uloge predsjednice, puno je lakše biti u toj ulozi danas, kad Savjet funkcionira, kad je „postavljen na svoje noge“, a njegove se članove bira vrlo transparentno, što sve nije bio slučaj prije nekoliko mandata. Možda bi zapravo bilo bolje druge članove Savjeta ili općenito predstavnike drugih udruga pitati što misle o posljednjih godinu dana mog „predsjednikovanja“, jer meni se čini da imamo uspješnu godinu iza sebe, ali to nikako nije samo moja zasluga.

|Udruga.hr|  Hrvatska je, ako se ne varam, pri samom vrhu Europe kada je u pitanju razvoj civilnog društva, a opet ljudi misle da smo na zadnjem mjestu. Kakvo je stvarno stanje?
Nažalost ne znam statističke podatke o tome koliko ima udruga u RH i kakva je ta brojka u usporedbi s ostatkom Europe, međutim, ono što imam prilike vidjeti u međunarodnoj suradnji s kolegama, ne samo iz EU već i cijeloga svijeta, civilno društvo u RH je zaista „jako“. Pod time mislim na činjenicu da hrvatski OCD-i imaju vrlo vidljive kampanje javnog zagovaranja, sposobnost mobilizirati javnost za određene teme, vrlo su dobro međunarodno umreženi, rade zajednički na pojedinim pitanjima bez obzira na sektor iz kojeg dolaze itd. Pored navedenog mislim da se dosta udruga u RH u postupku pristupanja Hrvatske EU dokazalo kao relevantan, stručan i profesionalan partner raznim razinama vlasti u kreiranju različitih politika, a to je vrlo bitno.

|Udruga.hr|  Ne kaže se uzalud „sto baba kilavo dijete“, pa nam se i u ovom sektoru čini da što se više ljudi miješa to stanje bude gore. Pošto imate zavidnu „kilometražu“ u Zelenoj akciji, dajte nam komentar na stanje u civilnom sektoru – na čemu treba raditi, a s čime ste zadovoljni?
Ima OCD-a koji nisu dobro informirani o mogućnostima financiranja, ne prilagođavaju se dobro promjenama u sustavu financiranja, nisu spremni surađivati s drugim OCD-ima te odbijaju mogućnost bilo kakvog oblika suradnje s tijelima javne vlasti, i bilo bi lijepo da toga ima manje. Ima „udruga“ koje zapravo nisu udruge i za koje je upitno što rade, kako i odakle se financiraju, što je vrlo loše, ali kad je tako nešto moguće znači da imamo manjkav sustav.

Osobno sam zadovoljna suradnjom organizacije u kojoj radim s ostalim OCD-ima u RH i šire, čini mi se da radimo kreativne projekte, da ih kvalitetno provodimo i da nam javnost vjeruje sve više, pa nas i više podržava. Čini mi se da nekako jača i suradnja civilnog društva i različitih tijela javne vlasti, ali naravno tu još treba izuzetno puno raditi na međusobnom povjerenju. Još uvijek se sve svodi na to kakva osoba radi gdje i koliko je otvorena za suradnju.

|Udruga.hr|  Mogućnosti udruga, njihovog financiranja i utjecaja zapravo su velike, no javnost o tome zna jako malo. Koje su opcije udruga s financiranjem iz EU, na koji način doći do sredstava i koliko domaće udruge to uopće koriste?Meni se čini da dobar dio javnosti misli kako je vrlo lako osnovati udrugu (što i nije daleko od istine) i kako je vrlo lako doći do financija te kako je to „easy money“ (što je jako daleko od istine). Izvori financiranja OCD-a su različiti. Naravno da nema dovoljno novca za potrebe svih udruga, no čini mi se da situacija u RH i nije tako loša. Za razliku od, primjerice, Rumunjske, RH ima Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva koja redovito ima natječaje za projekte udruga te čak omogućava i beskamatne zajmove u periodima kada udruga čeka odobrenje izvještaja, zbog čega joj kasni uplata iznosa od EU. Postoje fondovi koji financiraju pojedine sektore, razna državna tijela imaju natječaje, županije, gradovi, ponekad i firme. Ima raznih mogućnosti, ali treba dosta prakse i vještine da se na natječaju zaista i prođe. Koliko mi je poznato, tijekom pristupanja EU hrvatski OCD-i bili su vrlo uspješni u povlačenju sredstava EU. Uspješniji od nekih državnih tijela, što je i pohvalno i žalosno u isto vrijeme.

|Udruga.hr|  Prema nekim podacima sve više mladih odabire udruge kao karijernu opciju. Je li stanje zaista takvo prema Vašem iskustvu? Potiče li Vlada zapošljavanje u neprofitnom sektoru?
Zelena akcija, u kojoj sam zaposlena, ima veliku sreću što ima svoju Aktivističku grupu koja okuplja (većinom) mlade studente i ostale entuzijaste u vezi tematike zaštite okoliša. I ja sam prvo bila volonter Zelene akcije, kroz što sam se upoznala s pravom okoliša, čime se danas profesionalno bavim. Gotovi svi moji kolege iz ureda, a koliko mi je poznato tako je i u drugim udrugama, imali su isti put do zaposlenja. Naravno, to nikako ne znači da svi koji odluče volontirati u udruzi mogu ili trebaju očekivati kasniji profesionalni angažman. To ovisi o mnogim faktorima, poput osobnog afiniteta, mogućnostima udruge, itd.

Mladi moraju biti svjesni da su odabrali jednu zahtjevnu karijeru, da će im financije uvijek biti nestabilne (živi se od projekta do projekta) i da im novac nikako ne smije biti prioritet za odabir takvog posla. To zapravo i nije „posao“, više na to treba gledati kao na životni poziv, to mi se čini prikladnijim nazivom. Međutim, zanimljivost je zajamčena, a dosada isključena.

Što se tiče Vladinog poticanja zapošljavanja u neprofitnom sektoru, ne bih rekla da postoje neke konkretne mjere u tom smjeru, no postoje neki natječaji gdje se potiče otvaranje novih radnih mjesta.

|Udruga.hr|  Koji su trenutno gorući problemi kojima se Savjet bavi? Je li neprofitni sektor uopće pri vrhu Vladinih prioriteta?
Praćenje natječajnih postupaka za financiranje udruga je zahtjevan posao koji članovi Savjeta ne mogu raditi bez podrške i suradnje s ostalim OCD-ima iz sektora koji predstavljaju, odnosno bez podrške tijela koje predstavljaju u Savjetu. Jedna osoba ne može sve sama odraditi. Problematika financiranja OCD-a uvijek je bila vrlo važna tema na Savjetu, a očekujem da će tako biti i dalje. Također, Savjet se već dosta bavio, a čini mi se da će se i dalje baviti, pitanjima provođenja Odluke o kriterijima, mjerilima i postupku dodjele prostora u vlasništvu RH na korištenje OCD-ima. Problematika transparentnosti dodjele prostora udrugama i pitanja cijene najma tih prostora pitanje je kojim smo se puno bavili u prošlom sazivu Savjeta, a sigurno ćemo i u ovom.

|Udruga.hr|  Osim izmjena zakona koji se tiču rada neprofitnog sektora, ima li još kakvih noviteta i najava? Što nas zapravo čeka narednih par godina u ovom sektoru?
Savjet bi se u ovom mandatu trebao zalagati za što bolju i dosljednu primjenu Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenje zakona, drugih propisa i akata. Kodeks pruža smjernice za učinkovito savjetovanje državnih tijela i zainteresirane javnosti u postupku donošenja zakona i drugih akata, kao i postojeće dobre prakse savjetovanja koja već provode pojedina tijela državne uprave. Treba se konstantno raditi na tome da se sudjelovanje javnosti u donošenju odluka napokon prihvati kao prednost i potreba, a ne nužno zlo. Uz to, OCD-i trebaju raditi na educiranju javnost kako bi njihovo sudjelovanje u donošenju odluka bilo što kvalitetnije i svrhovito. I naravno, mislim da će apsolutni prioritet biti sve vezano uz financiranje djelovanja udruga jer su problemi uvijek isti. Primjerice, sve veća složenost natječaja, nedosljednost raznih tijela koja provode nadzor nad poslovanjem OCD-a, problematika sufinanciranja i sl. Ulaskom RH u EU dosta toga se promijenilo i još će se mijenjati, a nisam sigurna koliko su hrvatski OCD-i, osobito oni manji, spremni za te promjene.

Ovo je pitanje na koje je vrlo teško odgovoriti jer svaka osoba nešto drugo smatra idealnim. Nisam sigurna što bi to uopće bilo idealan neprofitni sektor. Mislim da bi bilo lijepo, a možda i idealno, kada bi tijela vlasti svih razina počela gledati OCD-e kao ravnopravnog partnera u donošenju odluka (kreiranju politika iz raznih sektora); kada bi građani u većini doživljavali OCD-e kao nekoga tko zastupa javni interes i nastoji biti korektiv vlasti (a ne neradnike koji se valjaju po cesti po potrebi); kada ne bi bilo OCD-a koji to zapravo nisu i štete ugledu ostalih te kada bi OCD-i mogli biti neovisni od raznih sredstava financiranja iz javnih udruga i to financiranjem isključivo od donacija građana.

Maja Jurković