Patricia Kuhta

|Udruga.hr| Dobitnica ste Državne nagrade za volontiranje u 2015. godini u kategoriji pravne osobe (organizator/koordinator volontiranja). Je li vas iznenadila nagrada i koliko vam znači?

Jest jer je obavijest o rezultatu stigla mjesecima kasnije, a s obzirom na velik broj aktivnih udruga koje broje i veliki broj volontera i aktivnosti, zaista se nisam nadala nagradi. Tim više što je ta kategorija uvedena kao nova. Koliko mi znači? Puno i to iz više razloga.

Prvo, smatram da je to nagrada svim našim volonterima iz Udruge, koliko roditeljima volonterima, toliko i našim vanjskim volonterima koji su najvećim dijelom pomogli u razvitku, održivosti i kontinuitetu inovativnog programa osmišljenog za djecu i osobe u spektru autizma „Kotačić koji nedostaje“.

Od toga je i potekao moj dosadašnji rad vezan uz koordinaciju i management volontera. S obzirom da je, uz mene, u stvaranju tog Programa, kroz koji je uslijedila nagrada, bio ispred svih suprug pa obitelj i kolegice u struci, koji su mi u tome pomogli podrškom i vjerom, kao i velik broj volontera, znači mi još više. Kroz nagradu mogu uvidjeti da svoj trud i vjeru nisu ulagali u prazno.

Ono što mi je još draže je činjenica da se kroz nagradu čulo malo dalje i malo šire o autizmu. I to da je autizam zainteresirao veći broj volontera, potaknuo veći interes kod ljudi, pomaknuo granicu senzibiliteta na više i ohrabrio veći broj roditelja djece s autizmom.

|Udruga.hr| Tko vas je nominirao i koje ste uvjete morali zadovoljiti?
Nominirala me udruga za autizam „Pogled“ iz Nedelišća, kojoj sam zajedno sa suprugom/obitelji i jedan od osnivača. Ocjenjivao se opis volonterskog/ih programa i okolnosti pod kojima se provodilo volontiranje, doprinos u kvaliteti rada organizacije, koristi od volonterskog programa za korisnike volontiranja i zajednicu, ukupan broj volontera uključenih u volonterske programe, broj uključenih dugoročnih volontera, broj volonterskih sati ostvarenih u volonterskim programima, broj izdanih potvrda o stečenim kompetencijama kroz volontiranje, način praćenja zadovoljstva volontera te kvaliteta njihovog rada i specifičnosti doprinosa kandidata.

|Udruga.hr| Koliko dugo se bavite volontiranjem i što vas je potaknulo na to?
Volontiram od osnutka udruge, sedam godina. Osnivanje Udruge za autizam „Pogled“, kao i sva naša volontiranja kao roditelja, bila su ustvari čista potreba da nešto napravimo jer tada nije postojalo ništa slično za našu djecu. Bilo je teško pronaći i informaciju kome se obratiti za pomoć, dijagnozu, a o pravima da i ne govorim. Poražavajuća činjenica bila je i ta što sam pojam autizma nije bio poznat, a da ne spominjem roditelje koji su znali da dijete ima „nešto“, a nisu znali niti kako se zove.

Literatura na hrvatskom jeziku u to vrijeme bila je nešto što ste povećalom morali tražiti – svega par knjiga ili nekoliko rečenica u enciklopedijama. Prve odgovore smo dobivali s pojavom interneta i kad smo u noćnim satima preko foruma spoznavali da nas u Hrvatskoj ima sve više i da postoji vrlo korisna literatura na stranim jezicima. Krenuli smo je čitati, prevoditi, koristiti i dijeliti. Bilo je očito da se s autizmom u Hrvatskoj nitko nije zamarao pa smo počeli volontirati i pokretati udruge.

Shvatili smo da pojedinačno ne možemo utjecati ni na ostvarivanje osnovnih prava. Informirati i educirati javnost, pritom uključujući sve sektore, od zdravstvenih, obrazovnih do socijalnih, bilo je prijeko potrebno. Mi roditelji smo, u tom periodu usporedo s autizmom učili, i o tome što je udruga, što je sve potrebno da ona opstane.

|Udruga.hr| Što obuhvaća posao organizatora volontiranja?
S obzirom da imam funkciju tajnice i u Izvršnom sam odboru udruge, dio sam većine aktivnosti vezanih uz udrugu. U upravnom i izvršnom odboru udruge također su roditelji volonteri koji vode određene aktivnosti unutar udruge, poput kreativnih i psiholoških radionica, vođenja projekata ili su u organizaciji raznih turnira, koncerata ili štandova koje povremeno organiziramo. Management volontera obuhvaća – ispunjavanje ugovora o volontiranju, osmišljavanje i pisanje oglasa za pronalazak novih volontera i distribuiranje istih prema medijima, inicijalni razgovori s njima kao i educiranje uz stručne suradnike, promocija volonterskog rada, pisanje i popunjavanje volonterskih knjižica i po potrebi pisanje stečenih kompetencija volonterima, organizacija druženja volontera, izlaganja i predavanja po školama u svrhu pronalaska novih volontera i promocije važnosti i svrhe volonterskog rada, osvješćivanja o autizmu.

Najveći dio mojeg rada ipak obuhvaća Program za djecu kojeg provodimo već tri godine kontinuirano, a to je koordinacija djece/obitelji, volontera, izvoditelja, edukatora i prostora koje koristimo za taj program. S obzirom na specifičnosti načina naših života (obitelji djece s autizmom) najvažnije je prilagoditi se djetetovim primarnim obavezama/terapijama i ritualima kako bi program koji koriste ostvario svoj primarni cilj, a to je pružiti djeci mogućnost za socijalizaciju, druženje s vršnjacima van vrtića/škole (ili najčešće samo vlastitog doma), biti dijelom sportskih i rekreativnih aktivnosti koji su maksimalno prilagođene za njih, na način da se poštuju njihove senzoričke osjetljivosti, potiču njihovi motorički kapaciteti i da im pruže jednu pozitivnu “ispušnu” aktivnost u kojoj su prihvaćeni baš onakvi kakvi jesu i gdje se osjećaju željeno.

Baš taj dio je specifičnost koju stvaraju volonteri, bez kojih program uopće ne bi bio izvediv. 

|Udruga.hr| Djelujete unutar udruge „Pogled“. Predstavite je našim čitateljima.
Udruga je osnovana prije sedam godina na poticaj struke. Na prvom sastanku bilo je 6-7 obitelji i nekoliko stručnjaka. Suprug je izabran za predsjednika i izgradio temelje onog što je „Pogled“ danas, a to je udruga koja okuplja obitelji djece iz spektra autizma i djece s višestrukim ili srodnim poremećajima. Prvih nekoliko godina prvenstveno smo se bavili istraživanjem prava djece s autizmom te ostvarivanjem istih, druženjima i okupljanjima roditelja kojima je cilj bio pružiti i saznati kakva podrška i u kojem obliku je djeci i obiteljima potrebna. Prvih nekoliko godina bilo je potrebno i puno edukacija, ne samo nas za stvaranje udruge već i edukacija za roditelje od strane struke na polju autizma.

Danas imamo 127 nominalnih članova – djece s područja SZ Hrvatske, najviše iz međimurske i varaždinske županije.

|Udruga.hr| S kojim problemima se susrećete i kako se udruga financira?
Udruga se financira organizacijom događanja – sportskih, kulturnih i zabavnih poput teniskih i odbojkaških turnira, koncerata ili predstava. Neke organiziramo sami, a ponekad događaje za nas organiziraju sportski klubovi ili druge udruge poput TK Varteks Varaždin, NGC Aton Nedelišće, VITAE, Lions club Čakovec i Varaždin, Rottary club Prelog i drugi. Jedan dio sredstava dobivamo od JLiRS, tu najviše pomaže općina Nedelišće koja nam daje prostor, plaća najam dvorane za provedbu programa rada s djecom, program rada s djecom sufinanciraju i grad Čakovec i Međimurska županija, a dio sredstva dobivamo od privatnog i poslovnog sektora, te od donacija građana.

Naravno da najveći dio sredstava osiguravamo kroz natječaje (projekte), za sada još uvijek u RH ali nadamo se da će se to promijeniti jer Ured za udruge preko ESF trenutno raspisuje nekoliko natječaja na koje planiramo aplicirati. Već dvije godine čekamo natječaj Ministarstva poljoprivrede – Ruralni razvoj 2014-2020, Mjeru 7.4. koji nam je ključan za izgradnju Centra za autizam u Črećanu u općini Nedelišće. Oko 90 % sredstava za izgradnju i opremanje Centra planiramo osigurati iz tog izvora. Nakon dvije godine istekla nam je građevinska dozvola pa ponovno traženje dozvole iziskuje nove velike troškove. Imali smo probleme s financiranjem pomagača u nastavi 2015/2016 jer MZOS nije osiguralo dovoljno sredstava preko natječaja za udruge pa su se pomagači financirali kroz mjere HZZ – „Mladi za mlade“ koje su sufinancirali osnivači škola. Kasnilo se s uplatama, a i udruga je velik dio svojih sredstava morala izdvojiti samo kako bi se projekt priveo kraju. U velikom broju obitelji, samo jedan roditelj radi i neke ne mogu financirati sve ono što je potrebno.

Udruga „Pogled“ je udruga roditelja djece s autizmom i veoma nam je važno da i obitelji koje nemaju mogućnosti financirati potrebne terapije, barem u udruzi dobivaju ono najosnovnije – informiranje i savjetovanje, uključivanje djece u programe rada, potrebne terapije, psihološku potporu za obitelji i sve ono potrebno što udruga može osigurati – besplatno.

|Udruga.hr| Roditelji djece s posebnim potrebama kao i udruga koja im pomaže, svakodnevno se susreću s brojim teškoćama. Ima li država sluha za to?
S obzirom na stanje u kakvom nam je država nema razine na kojoj ne trebamo intervenirati – od rane intervencije pa do odraslih osoba s autizmom, a to su prvenstveno aktivnosti poput našeg Programa, terapija i eventualno kreativnih radionica. U međimurskoj županiji uspješno djeluje desetak i više udruga na području osoba s invaliditetom. Ono po čemu smo se kao Županija izdvojili od ostatka Hrvatske i u čemu smo kao Udruga također ponosni je iniciranje Saveza „Prvi korak“ koji će sada već drugu godinu sustavno osiguravati pomagače u vrtićima za svu djecu s teškoćama u razvoju u MŽ. Financira se iz proračuna međimurske županije, gradova i općina.

Svima je poznata priča s asistentima u nastavi gdje većina naše djece prvih par tjedana ne može u klupe. Svake godine se nadamo da će biti bolje, no nikako da dočekamo. Najveći problemi su i dalje na državnoj razini i nedostatka sustavne pomoći.

|Udruga.hr| Da li ste zadovoljni s podrškom države kao i podrškom društva uopće, odnosno zajednice?
Ukratko, nismo, ali uviđa se napredak, posebno na lokalnim razinama. Udruga od samog osnivanja ima više nego odličnu suradnju s općinom Nedelišće koja nam je zaista velika podrška od prvog dana. Osim prostora kojeg smo dobili, oslobođeni svih davanja, općina nam je dala koncesiju na gradilište u Črečanu za budući Centar, a MŽ i Grad Čakovec također nam dosta pomažu. Autonomni centar Čakovec pomaže u organizacijskom razvoju, imamo odličnu suradnju s školama i vrtićima, centrima za socijalnu skrb…

Međimurje je, zaista, zajednica velikog broja osviještenih ljudi što najviše uviđamo korištenjem javnih prostora za naše aktivnosti, kao što su NGC Aton i Gradski bazeni “Marija Ružić”. Najdivnije je što će Međimurci, ako im nešto nije jasno – pitati, a to je upravo ono što nam treba s ciljem osvješćivanja i informiranja javnosti o autizmu.

|Udruga.hr| U kojoj mjeri su volontiranje i briga za djecu s posebnim potrebama prihvatljiva vrijednost u našem društvu? Treba li na tome još poraditi?
To je najveća vrijednost u razvoju našeg društva. Osim što iznimno puno time dobivaju djeca kojima je najviše potrebno kao i cijele obitelji, volonteri stječu vrijedna iskustva koja im mogu biti korisna za daljnja školovanja, na tržištu rada. Senzibilitet i osviještenost, te prihvaćanje djece s autizmom i invaliditetom uopće, stvara jedno zdravo, empatično društvo u kojem je ljudima stalo jednome do drugih, koji si međusobno pomažu i podržavaju, čime se stvara zajedništvo i povezanost koje se u globalnom smislu počelo sve više i više gubiti. Sve više se osnivaju volonterski centri što je dobro i potrebno.

Volonteri su altruisti, entuzijasti i dobre duše koje poklanjaju svoje vrijeme, pažnju i ljubav, a da ne traže ništa zauzvrat, a kroz njih djeca dobivaju neizmjerno puno na svim razinama. Hvala svim volonterima!

Svjetlana Pećinar