Slađana Novota

|Udruga.hr|: Kako ste se našli u neprofitnom sektoru, što je dovelo do toga da radite upravo u udruzi SMART?

 – Rad u neprofitnom sektoru za mene nije stvar slučajnog izbora; to je zapravo sektor koji sam svjesno odabrala i zapravo jedini u kojem bih radila. Moja vizija sebe i rada bila je uvijek u nekoj od zemalja u razvoju. Na fakultetu sam tako odlučila da želim raditi za UNESCO-vu podugovornu agenciju Intergovernmental Oceanographic Commission. Rad u ovom području bio je logičan nastavak završenog dodiplomskog i diplomskog studija na dva londonska koledža, Queen Marry and Westfield College i King’s College. Međutim, UNESCO-va ponuda za posao na pola radnog vremena nije mi mogla osigurati radnu dozvolu u Britaniji. Otud i povratak u Zagreb te prijava na šestomjesečnu obuku „Trening za trenere“.

Ovaj program odvijao se u okviru šireg programa razvoja organizacija civilnog društva uz koordinaciju američke organizacije Academy of Educational Development (AED) i uz financijsku potporu USAID-a, američke državne agencije za međunarodni razvoj. Po završetku obuke, u srpnju 1999., SMART smo osnovale kolegice Gordana Forčić, Zvijezdana Schulz Vugrin i ja.

Rekla bih da je to bila jedna od održivijih investicija međunarodnih razvojnih agencija krajem 1990-ih i početkom 2000-ih. Potvrđuje se da je ulaganje u ljude te njihova znanja i vještine najvrjednija i dugoročno najisplativija, investicija.

|Udruga.hr|: Jedna od strateških smjernica vaše udruge je razvoj potencijala i izgradnja održivosti neprofitnog sektora, a u medijima pronalazimo zanimljiv podatak da broj zaposlenih u istom kontinuirano raste. Kako točno se razvija potencijal neprofitnog sektora i koji bi bili primjeri?

– Uz SMART postoje organizacije i mreže koje rade na jačanju učinkovitosti neprofitnog sektora te pružaju potporu izgradnji mehanizama i struktura za jačanje uloge organizacija civilnog društva. To se, između ostalog, odvija kroz utjecanje na javne politike, uvođenju i razvoju standarda, provođenju edukacijskih programa, razvoju i promociji volonterstva, suradnju unutar sektora i međusektorskoj suradnji te kroz izdavaštvo i informiranje. Organizacije civilnog društva imaju funkciju nadgledanja i korektiva društvenih kretanja i neke od njih pružaju direktne usluge i provode aktivnosti za koje država realno nema kapaciteta, vremena ili sredstava. Neki od primjera područja gdje su organizacije civilnog društva bili glavni pokretači su koncept društvenog poduzetništva, stjecanja znanja i vještina kroz volontiranje, razvoj potvrde o kompetencijama stečenim volontiranjem, razvoj volonterskih programa u javnim ustanovama socijalne skrbi, zdravstva i obrazovanja.

|Udruga.hr|: Biste li rekli da je to posljedica osvještavanja građanstva, pronalaska „rupe u zakonu“, snalaženja ili nečega četvrtoga?

– Vizija SMART-a pravedno je i demokratsko društvo otvoreno za promjene i razvoj, čija su snaga aktivni i odgovorni građani. U društvu postoji dosta predrasuda o radu organizacija civilnog društva i često se susrećem s mišljenjem da su udruge proračunski uteg, da je to područje u kojem se zapošljavaju ljudi koji nemaju naobrazbu, koji ne žele raditi ili, još gore, koji žele na neki način živjeti na tuđi račun. Naravno, to je daleko od istine, posebice zato što se na projektima zapošljavaju ljudi različitih struka, koji se kontinuirano educiraju i dijele stečena znanja i vještine s drugim kolegicama i kolegama, ugrađuju ih u rad u zajednici i, još važnije, u zakonodavni okvir pojedinih područja (ljudska prava, pravo na informacije, socijalna skrb, zaštita okoliša, filantropija).

S druge strane, vrlo plošno, niti jedan sektor nije pošteđen onih koji zlorabe svoju poziciju i povjerenje radi stjecanja osobne koristi, bilo financijske ili kakve druge. Promatranje sektora isključivo kroz takve pojedince ili pravne oblike po meni ne može biti temelj za načelnu procjenu cjelokupnog sektora. Ovdje presudnim smatram uspostavljanje i primjenu standarda kvalitete i, naravno, reviziju rada. Čvrstog sam uvjerenja da niti jedna institucija u društvu, a posebice ne organizacija civilnog društva, ne treba biti lišena preispitivanja svoga djelovanja, misije, metodologije rada i utjecaja u zajednici. Za mene je to jedini zdravi prostor promjene. Međutim, u Hrvatskoj je koncept kritike i kritičnosti u radu nepoželjan, a iz mog iskustva i shvaćen na vrlo osobnoj razini, što zapravo priječi put razvoju i inovaciji.

S druge strane, u javnom diskursu ljudi često imaju sposobnost ukazivanja na nedostatke, ali im nedostaje temeljno razumijevanje područja rada, metodologije, odnosa i procedura kako bi dali prijedloge za unaprjeđenje postojećeg stanja. To je ono što nedostaje i meni, a mislim i mnogim drugim ljudima u sektoru, koji će uz stav imati viziju unaprjeđenja, ali i predanost samom procesu. To je naravno i pitanje kapaciteta, ali i pitanje vremena koje treba posvetiti.

U: Kada govorimo o mjerama o poticanju zapošljavanja u neprofitnom sektoru, o čemu je tu riječ i na koji način to funkcionira u udruzi SMART? Koliko imate zaposlenih i kako procedura zapošljavanja izgleda?
– SMART trenutno ima osam zaposlenica i zaposlenika, tri dugoročna volontera/volonterke. Rekla bih da se može svrstati u organizacije srednje veličine. Naš rast i razvoj te politika zapošljavanja nešto je oko čega vodimo posebnu brigu i dugoročno planiramo. Naša strategija je da zapošljavamo ljude koji će dugoročno ostati u organizaciji. Često dobijemo upite zašto ne zapošljavamo ljude po projektima? Za nas to nije najbolji put. Ukoliko odgovorno pristupite zapošljavanju, nova osoba u organizaciji je velika odgovornost i zahtijeva vrijeme svih drugih. Novu osobu treba mentorirati i posvetiti joj u početku puno više vremena. To je naša filozofija i zasad funkcionira jako dobro.

Dosad smo koristili HZZ-ove mjere za poticanje zapošljavanja, prvenstveno mjeru stručnog osposobljavanja (jednom, a javne radove triput). Prema mom saznanju, veliki broj organizacija s kojima radimo i/ili surađujemo koristi paket mjera vezan uz stručno osposobljavanje te uz javne radove. Zanimljiva je i najava mogućnosti korištenja državnih potpora za zapošljavanje u udrugama ukoliko mogu dokazati da osim neprofitnog dijela spadaju i u gospodarsku djelatnost.

|Udruga.hr|: Prema Vašem iskustvu, kakav je trenutni odnos države prema neprofitnom sektoru – koji su propusti i imate li prijedloge za poboljšanje?
– Bez ulaska u specifična područja, ocijenila bih dosadašnju suradnju civilnog sektora i države progresivnom. Ona nije bez izazova i mnogi od nas bi voljeli da se neki procesi i promjene odvijaju brže ili da uopće započnu. Pa ipak, ocijenila bih generalno da je ta suradnja uvijek išla naprijed. U našem području demokratizacije društva od iznimnog značaja je dobra suradnja s Vladinim uredom za udruge i Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva ali i nekim ministarstvima, primjerice Ministarstvom socijalne politike i mladih u području volonterstva.

Za razvoj civilnog društva u Hrvatskoj važno je djelovanje političkih, ekonomskih, medijskih i religijskih elita, unaprjeđenje zakonodavstva i utjecaj međunarodnog konteksta te stabilnost razvoja demokratske političke kulture. Ako je suditi po javnom diskursu, a naravno treba pričekati i politiku drugih ministarstava i ureda, po meni već postoje naznake razvoja ka nedemokratskoj političkoj kulturi. Trenutan osjećaj koji prevladava u sektoru jesu neizvjesnost i zapravo jedna vrste nelagode i graničnog straha. Ne radi se o strahu od gubitka radnog mjesta ili sredstava, kao što bi neki pomislili. Svi u sektoru radimo dugi niz godina i naviknuti smo na neizvjesnost. Radi se o strahu od zatvaranja društva, promocije, uskraćivanja slobode govora i razmišljanja te naprosto negiranju različitosti i različitoga. Nejasna je zapravo tendencija, a zasad se to pokazuje u sektoru kulture, ka zatvaranju kritičko-analitičkog diskursa i sterilizaciji prostora od različitih svjetonazora, praksi, oblika rada i slično. Ako je to put kojim će država graditi odnos onda će to biti velika prepreka razvoju civilnoga društva.

Drugi element koji može utjecati na održivost civilnog sektora su nedavno doneseni propisi o financijskom upravljanju u neprofitnom sektoru. Iako se slažem da svi korisnici sredstava iz javnih izvora moraju osigurati transparentno i odgovorno trošenje sredstava, novi pravilnik u primjeni, nažalost, donosi manju fleksibilnost i još gore izdvajanje ogromne količine vremena za izvršavanje administrativnih potreba Zakona i Pravilnika. Ova praksa dugoročno donosi, barem za nas, manje vremena za rad s ciljanom skupinom na terenu i brzog odgovora na probleme i potreba u zajednici.

|Udruga.hr|: Udruga SMART provodi evaluaciju programa/projekata pojedinih organizacija. Možete li nam malo približiti taj proces i koliko vas tržište prepoznaje?

– Evaluacija programa i projekata pojedinih organizacija posebno je zanimljiv dio rada i onaj u kojem se možemo posvetiti jednom području te jednoj ili više organizacija i institucija koje provode partnerski projekt. Područja projekata i programa na kojima smo radili dosad su raznolika, od reintegracije i zapošljavanja mladeži s PUP-om, zapošljavanje dugoročno nezaposlenih korisnica socijalne skrbi, ruralnog razvoja do suvremene kulture i umjetnosti (umjetničke produkcije, društveno kulturnih centara) itd.

Evaluacije su veliki izazov i za organizaciju i za evaluatora. Od evaluatora zahtijeva veliku pripremu te upoznavanje i razumijevanje područja kojima se projekt bavi, razgovore s korisnicima, partnerima, suradnicima i, konačno, analizu prikupljenih podataka te naravno pisanje evaluacijskog izvještaja.

Organizacija mora jednako biti uključena od promišljanja koji će biti ciljevi evaluacije te pružanja relevantnih informacija i podataka o projektu, korisnicima i partnerima. Ovo o čemu govorim je vanjska evaluacija i zahtijeva angažman koji primarno morate tražiti izvan organizacije. Osoba koja evaluira projekt definitivno ne bi trebala sudjelovati u provedbi projekta. Objektivnost je ključna riječ u evaluaciji. Mnogi je doživljavaju kao neku vrstu kontrole, ali iz SMART-ovog iskustva evaluacija je prostor učenja i razmatranja učinjenog.

|Udruga.hr|: Kada govorimo o uspješnom provođenju EU projekata i radionicama na tu temu koje provodite, zanima nam koliko traju, odnosno koliko je vremena potrebno da bi se ušlo u bit stvari te kako izgledaju?

– SMART provodi radionice na temu Upravljanja projektnim ciklusom i izrada logičke matrice i Pisanje prijedloga projekta prema obrascima EU fondova od 2001. godine. Provodimo je u dva odvojena ciklusa, u ukupnom trajanju od 6 dana. Metodološki SMART je poznat po tome što na radionicama ne radi na zadanim temama, nego se problematika, bilo da se radi o socijalnoj skrbi, ruralnom turizmu, temama iz područja zaštite okoliša i prirode ili kulturi, dogovara na radionicama.

Ovakva metodologija je najprimjerenija i najkorisnija za sudionike, ali i zahtjevnija za nas kao trenere jer moramo razmišljati istovremeno o 4-5 logičkih matrica na jednoj radionici. To podrazumijeva da smo upoznati s cjelokupnom javnom politikom i strategijama u području od interesa sudionika. Obrasci za projekte financirane iz EU fondova prošli su puno promjena i, po našem mišljenju, promjene su ovdje bile na gore. A zašto je tako? Zaista ne znam, pretpostavljam da je ključ kompliciranja neiskustvo onih koji obrasce izrađuju. Tu prvenstveno mislim na neiskustvo u pisanju i provedbi projekata, mikro management provedbenih agencija, nepovjerenje prema provoditeljima i povećanje administracije od njima nadređenih institucija (ARPA itd.).

Zbog svega ovoga dolazi do vrlo apsurdnih situacija i trošenja vremena. Ovo je područje moje velike frustracije pa je možda bolje da tu stanem. Svakako, pisati projekt, kako mi kažemo na radionicama, je vještina koja se s vremenom razvija. Što više projekata napišete, vaša vještina će postati bolja. Za organizacije koje se nikada nisu prijavljivale na natječaje za EU fondove uvijek savjetujemo javljanje u partnerstvu s iskusnijim organizacija i institucijama s manjim udjelom u proračunu. Na taj način neće biti pretjerano administrativno i stručno opterećeni, a svakako će steći iskustva, referencu i naravno imati priliku učiti od partnera i suradnika.

|Udruga.hr|: Pojasnite nam pojam projektnog managementa i koliko je taj pojam uopće prisutan danas u neprofitnom sektoru? Primjeri su dobrodošli.

– Projektni management je nastao u drugoj polovici 20-og stoljeća, kad su razvoj tehnologije, konkurencija i globalizacija tržišta natjerali kompanije da razmišljaju i djeluju projektno. Razvijen je prvenstveno iz proizvodno-procesne industrije, vojnih projekata, farmaceutike i građevinarstva, ali je projektnim funkcioniranjem prilagođen i za neprofitni sektor. Riječ je o skupu alata koji osiguravaju da organizacija uspješno koristi sve raspoložive resurse u cilju kvalitetnog provođenja dogovorenog i usuglašenog projekta.

Mislim da je u Hrvatskoj pojam projekta puno rasprostranjeniji i razumljiviji od pojma projektnog managementa. Aktualizaciji pojma projektnog managementa, a s tim i projektnog managera ili projektnog voditelja, svakako je doprinijelo i raspisivanje natječaja za sredstva iz fondova EU. Osnova svakog projektnog managementa je naravno kvalitetna provedba projekta, ali i misao o tome kako najbolje iskoristiti organizacijske resurse (ljudske, materijalne) s vremenom koje nam je na raspolaganju. Zato je bitno pratiti i planirati tri osnovna elementa: kvalitetu, vrijeme i materijalna i nematerijalna sredstva.

|Udruga.hr|: S kojim neprofitnim organizacijama iz Europe i svijeta surađujete i što možemo naučiti iz primjera izvana?

– SMART je kroz partnerske projekte surađivao s različitim europskim organizacijama. Međunarodna suradnja nam je uvijek donijela nova znanja, vještine i prakse koje smo mogli primijeniti u Hrvatskoj. Kroz suradnju s drugim organizacijama i institucijama povećali smo učinak u zajednici, izgradili i vlastite kapacitete, ali i povećali svoj kredibilitet u Hrvatskoj i Europi i svijetu. To se pokazuje kroz mnogobrojne zahtjeve za partnerstvo koji nam dolaze s različitih europskih instanci. Istaknula bih možda suradnju s Europskim volonterskim centrom (CEV) kao jednu od najintenzivnijih i najproduktivnijih. Suradnja s CEV-om i naravno povezivanje unutar sektora te suradnja s javnim sektorom dovela je do prekretnica u razvoju volonterstva u Hrvatskoj, kao što su Zakon o volonterstvu, državna nagrada, nacionalni program za razvoj volonterstva itd.

|Udruga.hr|: Što biste iz osobnog iskustva rekli, kakva vrsta osobe trebate biti da biste mogli biti dijelom neprofitnog sektora? Na što se trebate pripremiti i kako trebate raditi/živjeti?

– U SMART-u često kažemo da smo svoj osobni vrijednosni sustav (poštivanja, dosljednosti, razumijevanja, solidarnosti, osobne podrške) prenijeli u organizaciju i očito je da dobro funkcionira. SMART je ušao u sedamnaestu godinu postojanja i iz organizacije su dosad otišle dvije osobe, s kojima smo naravno u dobrim privatnim odnosima, ali i profesionalno surađujemo.

Ne mislim da postoji univerzalni prototip osobe primjerene za rad u civilnom sektoru, ali ono što bih zaključila je da su osobe koje cijenim i smatram autoritetima u sektoru ljudi koji pokazuju istinsku brigu o javnom i općem dobru, imaju visok osjećaj osobne odgovornosti te informirano i s uvažavanjem sudjeluju u javnom diskursu. U našem području rada izgradnje kapaciteta organizacija civilnog društva svakako je važno aktivno slušanje, razumijevanje konteksta i okruženja u kojem udruga djeluje te razumijevanje procesa, odnosa i ljudi.

U radu s organizacijama naučila sam da su odnosi najvažniji, a da se druga područja organizacijskog razvoja mogu vrlo lako razvijati ukoliko postoji temeljno poštivanje, osjećaj pripadnosti, vlastiti razvoj i realizacija i razumijevanje za druge ljudske potrebe.

Maja Jurković