Povodom Svjetskog dana djeteta 20.11.2022., Eurostat ističe podatke o očekivanom životnom vijeku pri rođenju, što je prosječan broj godina koje se očekuje da novorođenče živi na temelju trenutnih stopa smrtnosti među ljudima svih dobi.
Godine 2020. očekivani životni vijek ženskog novorođenčeta u EU iznosio je 83,2 godine, 5,7 godina više nego muškog novorođenčeta (77,5 godina). Podaci pokazuju da je očekivani životni vijek za žene duži nego za muškarce u svakoj pojedinoj regiji EU-a.
Godine 2020. najviša očekivana životna dob pri rođenju za žene bila je u francuskoj otočkoj regiji Corse (87,0 godina). Općenitije, očekivalo se da će novorođene djevojčice u španjolskim, francuskim i talijanskim regijama živjeti najdulje.
Najviše razine za novorođene dječake zabilježene su u Ipeirosu (Grčka), Illes Balears (Španjolska) i Umbriji (Italija); Ove tri regije imale su očekivani životni vijek pri rođenju za muškarce od 81,4 godine u 2020. Općenito, očekivalo se da će novorođeni dječaci u španjolskim, talijanskim i švedskim regijama živjeti najdulje.
Očekivani životni vijek novorođenog djeteta u EU-u povećao se za 1,5 godinu između 2010. i 2019. Međutim, ovo postupno povećanje očekivanog životnog vijeka naglo je prekinuto 2020. s početkom pandemije COVID-19.
To je odmah utjecalo jer se očekivani životni vijek smanjio između 2019. i 2020. s 81,3 godine na 80,4 godine, čime je izgubljena većina dobitaka postignutih tijekom prethodnog desetljeća.
Ovaj obrazac pada očekivanog životnog vijeka između 2019. i 2020. bio je široko rasprostranjen: 86 % regija EU-a zabilježilo je smanjenje očekivanog životnog vijeka, 5 % bez promjene, a 9 % povećanje. Najveći pad često je zabilježen u regijama koje su bile ozbiljno pogođene prvim valom pandemije, na primjer, Comunidad de Madrid, Castilla-La Mancha (obje Španjolska) i Lombardia (Italija). One regije koje je karakterizirao porast očekivanog životnog vijeka između 2019. i 2020. uglavnom su bile udaljene (često otočne) regije, gdje je utjecaj pandemije možda ublažen ograničenjima putovanja koja su sprječavala ljude da odu/dođu; na primjer, La Réunion (Francuska), Kriti, Sterea Elláda i Notio Aigaio (Grčka) i Região Autónoma da Madeira (Portugal).
Izvor: Eurostat