Mirela Travar

Mirela Travar

Fotografija: PIXSELL

Glavna tajnica Mreže mladih Hrvatske

_

Nemotiviranost za društveno i političko djelovanje zbog nepovjerenja u demokratski sustav

Kaže se: „Na mladima svijet ostaje“, no ovih dana intenzivno slušamo o lošoj socijalno-ekonomskoj situaciji studenata i mladih u Hrvatskoj, iako bismo rekli da je stanje takvo već dugo. Trenutna generacija mladih čini nam se pomalo kao „izgubljena generacija“, uhvaćena između bivšeg sustava i današnjeg – modernog. U čemu je točno stvar, jesu li mladi zaista izgubljeni ili jako dobro znaju kamo idu, pitali smo Mirelu Travar, glavnu tajnicu Mreže mladih Hrvatske (MMH). Jer, tko bi bolje znao stanje stvari od žene koja svakodnevno sudjeluje u aktivnostima mladih.

|Udruga.hr| Koji je glavni problem mladih danas, je li stvar u njihovom mentalitetu i ponašanju, tome što institucije i poslodavci nisu prilagodili poslovanje modernom dobu ili pak nečemu trećem?
Teško je današnje probleme mladih ljudi svesti na samo jedan ili dva. Mladi su, kao jedna izrazito raznolika skupina, nositelji različitih uloga, predstavnici različitih mišljenja, kultura i supkultura te odraz društvenih strujanja. Uz sve globalne trendove koje naši mladi prate, poput „života“ na društvenim mrežama i izrazitog konzumerizma (kako materijalnih dobara, tako i popularne kulture), važno je prisjetiti se da su naši mladi uvjetovani i lokalnim kontekstom, a to je kontekst Zapadnog Balkana i naslijeđa koje on sa sobom nosi. Pitanje je je li ova generacija „izgubljenija“ od neke druge zbog nje same ili smo mi kao društvo to proizveli za nju. Kontekst hrvatskoga društva neprestano podsjeća naše mlade kako se neke stvari ne smiju zaboraviti, poput rata i žrtava koje su se podnijele ne bi li ti mladi danas imali svoj suverenitet i slobodu, međutim, kada dođe do toga da se u te iste mlade treba ulagati, sustavno i na svim razinama, tu kao društvo ozbiljno podbacujemo. Mladi u Hrvatskoj danas su prepušteni bespućima nefunkcionalnih sustava, od školstva preko socijalne skrbi do tržišta rada te se u takvim uvjetima moraju ne samo snaći i preživjeti, već i postići nešto i samoaktualizirati se, a kako bi mogli sazrjeti u osobe koje će kasnije pridonijeti društvu, sebi i svojim obiteljima. U okolnostima kad za sve to nemaju gotovo nikakve podrške od okoline jer je ona paralizirana vlastitim pokušajima snalaženja i preživljavanja, teško je reći kakvo će nas društvo dočekati za nekoliko desetljeća.

|Udruga.hr| MMH okuplja 69 udruga mladih iz cijele Hrvatske. Na koji način svi zajedno možete utjecati na konkretne zakonodavne i društvene promjene, kakvim projektima i postupcima?
Mreža mladih Hrvatske jedan je od najvećih saveza udruga u zemlji i osnovana je kako bi povezivala, umrežavala, osnaživala i zagovarala. U posljednjih 12 godina svog postojanja afirmirala se kao jedna od najznačajnijih zagovaračkih platformi i prepoznata je kao važan akter u političko-društvenim zbivanjima unutar sektora mladih, ali i u civilnom društvu općenito. Jedna od naših najvažnijih zadaća jest da smo prije svega zagovaračka platforma kojom zastupamo interese našeg članstva na nacionalnoj razini. Naše zagovaračko djelovanje uključuje cijeli niz aktivnosti, od sazivanja sastanaka s predstavnicima vlasti i pregovaranja, preko tribina i stručnih skupova pa sve do javnih akcija i performansa na Markovu trgu. Nismo i nikad nećemo biti ograničeni na jedan tip aktivnosti jer kao organizacija civilnog društva koja promišlja svoje djelovanje prepoznajemo da svaka situacija i svaka društvena zbilja zahtijeva različite pristupe i tipove akcija kako bismo postigli da se naša poruka čuje i, u konačnici, da dođe do društvene promjene.

Protekle su dvije godine, primjerice, bile među najintenzivnijim godinama u našem radu. Sudjelovali smo u procesu donošenja novog nacionalnog programa za mlade i nastojali postići da taj program ne bude puko prepisivanje već postojećih stvari koje država radi, već da se inovira i uloži u razvoj sektora mladih. Također, sudjelovali smo u izradi implementacijskog plana Garancije za mlade, kao jednog od najvažnijih dokumenata za mlade ljude na tržištu rada te smo bili jedni od nositelja provedbe eksperimentalnog kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja kao zasebnog predmeta u školama. I to nije niti pola onoga što smo radili. To ne govorim kako bih rekla: „Vidite kako smo mi super“, već kako bih osvijestila da organizacije civilnog društva, pa tako i Mreža mladih Hrvatske, nevjerojatno puno ulažu svojih, često vrlo ograničenih, resursa i kapaciteta kako bi se dogodili pomaci u sustavu koji će konačno dovesti do društvene promjene. Mi iz svih tih procesa često izlazimo umorni i iscrpljeni, ali i najmanji pomaci dovoljni su da nas ponovo motiviraju da nastavimo raditi na kvalitetnijem društvu.

|Udruga.hr| S obzirom da svakodnevno radite s mladima različitih porijekla, životnih situacija i zanimanja iz Hrvatske i regije, što biste rekli kakvi su mladi danas? Jesu li dovoljno educirani i informirani, poduzetni, jesu li uopće dovoljno zainteresirani za šira društveno-politička zbivanja?
Kako sam već rekla, mladi su izrazito heterogena društvena skupina i teško ih je okarakterizirati kao ovakve ili onakve. Međutim, postoje istraživanja koja ukazuju na neke zajedničke osobnosti. Jedno od takvih istraživanja proveo je IDIZ 2013. godine i ono je pokazalo, između ostaloga, kako su mladi danas prije svega pragmatični i kako u pravilu nisu motivirani za društveno i političko djelovanje. Ocijenila bih da je to prije svega odraz procvale političke korupcije i oportunizma koji se odvijaju na našem prostoru već desetljećima, a koje naši mladi već dugo promatraju i iz toga uče. Stoga je jedna od posljedica i ta da je povjerenje u demokratski sustav izgubljeno te da je volja za političkom participacijom uvelike smanjena.

|Udruga.hr| Ima li kakve razlike između mladih kod nas i vršnjaka u regiji ili Europi?
Koliko sam ja imala prilike upoznati mlade u regiji i Europi kroz svoj rad, rekla bih da smo mi na razmeđu toga dvoje. Svakako dijelimo aspiracije i način života kao mladi u EU te smo bliži tim tehnološkim i konzumerističkim trendovima, međutim naš mentalitet je još uvijek onaj „regionalni“, a to je po mom mišljenju dobra stvar jer ono u čemu dijelimo mentalitet s našim susjedima u regiji su emocionalna toplina i osjećaj zajedništva koji se ne može baš svugdje osjetiti. Nažalost, ono što nas sve povezuje horizontalno u cijeloj Europi je visoka nezaposlenost mladih, a čije ćemo prave posljedice kao društvo tek osjetiti u predstojećim godinama.

|Udruga.hr| Na koji način se financirate i što biste savjetovali po pitanju toga mladima koji razmišljaju o pokretanju neke udruge?
Mi se financiramo isključivo projektno. To znači da naš rad financiramo prijavom projekata različitim donatorima, stranim i domaćim. To je često težak posao jer zahtjevi donatora postaju sve složeniji pa sama aplikacija za neki projekt postaje iznimno stresan posao u kojem ne smije biti ni najmanje pogreške jer i takva pogreška može dovesti do odbijanja projekta, a konačna aplikacija iznosi katkada i preko 90 stranica teksta. Pokazalo se da je ovo prilično velik izazov za manje udruge jer one jednostavno nemaju kapaciteta niti znanja prijaviti, primjerice, jedan europski projekt.

Osim toga, pisanje prijave za projekt samo je prvi korak. Jednom ako vam se odobri financiranje projekta, njegova administracija tijekom provedbe često je toliko zahtjevna da vam je potrebna vojska ljudi kako ne biste nešto „zeznuli“. Iskreno, iskazujem zabrinutost održivosti takve situacije za male i srednje organizacije civilnog društva i mislim da primarna podrška treba doći od naših ministarstava, a kad govorimo o sektoru mladih, onda mislim prvenstveno na Ministarstvo socijalne politike i mladih. Kao resorno ministarstvo za mlade, ono treba prepoznati specifične zahtjeve sektora i u tome ih podržati jednostavnim procesom pisanja prijava za projekt da se ne bi udruge mladih u startu obeshrabrile u tome.

|Udruga.hr| Kako to da ste Vi osobno završili u ovim vodama? Biste li predložili drugima civilni sektor?
Uh, kako odgovoriti na ovo pitanje… Ja sam kao žena, pripadnica supkulture koja je uvijek izgledala „drugačije“, doživjela jednu pristojnu količinu diskriminacije u svom životu. Već u ranim formativnim godinama doživjela sam što znači biti različit i što znači kad te društvo zbog toga ne prihvaća. To me uvelike formiralo kao osobu i razvila sam jak osjećaj za društvenu nepravdu i poriv da se protiv nje borim. Imala sam tu sreću da me sve to osnažilo i da sam u pravom trenutku u svom životu „nabasala“ na aktivistkinje i aktiviste koji su me naučili da s njima uvijek imam „mjesto pod suncem“. Međutim, život i rad u civilom sektoru znači jako puno odricanja i jednostavno prihvaćanje činjenice da nikad nećete zgrnuti bogatstvo i živjeti „sretno do kraja života“ na onaj konvencionalan, općeprihvaćen način. Većinu nas koji radimo u udrugama goni nešto drugo, neki drive koji imamo da mijenjamo stvari i nikad ne bih nekome to „preporučila“ jer je to jednostavno nešto što svaka osoba treba otkriti kao svoju intrinzičnu potrebu.

|Udruga.hr| Recite nam nešto o planovima za ovu godinu, na kakvim projektima se radi i koji su vam trenutno najvažniji ciljevi?
Kao i uvijek, imamo dosta ambiciozne planove i za ovu godinu. Radimo paralelno na nekoliko tema i razina, a jedna od najvažnijih stvari kojima ćemo se baviti. Bit će Izborna platforma kojom ćemo nastojati kreirati kvalitetan prostor za dijalog i debate s nositeljima izbornih lista te kandidatima i kandidatkinjama u predstojećim parlamentarnim izborima. Prije svakih izbora napravimo nešto slično jer pokušavamo iskoristiti momentum predizborne „groznice“ da se progovori i o mladima te da se političari malo potrude i nauče nešto o temama koje su za naš sektor relevantne. Kako će naša izborna platforma točno izgledati još promišljamo, ali će zasigurno biti izazovna i nećemo se bojati otvarati bilo koje teme za koje smatramo da su važne. Osim toga, ove će nam godine biti u fokusu rad s mladima kao zasebno područje koje zaslužuje svoju afirmaciju i klasifikaciju kao i zanimanje „radnik s mladima“, a svakako se nastavljamo baviti našim zagovaračkim i obrazovnim aktivnostima unutar područja tržišta rada, ljudskih prava i politika za mlade.

|Udruga.hr| Možete li usporediti stanje u civilnom sektoru prije i sada nakon ulaska Hrvatske u EU? Što se promijenilo?
Još uvijek se nije puno promijenilo u odnosu na način na koji djelujemo jer i mi i institucije još uvijek učimo što to znači biti punopravnom članicom Unije i kako to možemo najbolje iskoristiti. Ono što, međutim, jest drugačije je da smo prije ulaska u EU mi, kao organizacije civilnog društva, imale u Uniji jednu vrstu saveznika u nadgledanju institucija vlasti. Kao civilno društvo naša je uloga nadgledati kako vlada radi i biti njen korektiv, a prije ulaska u EU to isto je radila i sama Unija zbog kontinuiranog provjeravanja ispunjava li Hrvatska kopenhaške kriterije. Zbog toga smo imali dodatan mehanizam pritiska i kvalitetan zagovarački alat. Pisali smo izvještaje u sjeni i zagovarali da se donesu kvalitetni zakoni i strategije, da se implementiraju i poboljšavaju.

Danas kad smo punopravna članica više nema te vrste pritiska od strane EU i ako i želimo zagovarati na razini Unije, moramo koristiti drugačije mehanizme i alate te koristiti same institucije EU. To je proces učenja, kao i svaki drugi, ali ako je naše civilno društvo nešto pokazalo u ovih proteklih 20 godina, to je da brzo uči i prilagođava se i da ne odustaje od svojih zahtjeva za pravednim društvom i funkcionalnom državom, pa gotovo nikad.

Maja Jurković