Katerina Hadži-Miceva Evans

Katerina Hadži-Miceva Evans

Fotografija: Andrea Kornfeld

Izvršna direktorica Europskog centra za neprofitno pravo

_

Prepustite nevladinim organizacijama da odluče hoće li osnivati poduzeća

Udruga.hr: Profesionalni put započeli ste u Makedoniji u civilnom sektoru, volontirali ste, studirali, svjedočili izmjenama zakona koje su uvelike odredile rad udruga…
Angažirano djelovanje na području civilnog društva počela sam tijekom studija na Pravnom fakultetu u Makedoniji kada sam aktivno volontirala u civilnom sektoru. Volontiranje sam započela u vrijeme kad je došlo do pritjecanja izbjeglica s Kosova i kada smo osnovali udrugu koja je, između ostalog, bila angažirana u pružanju pomoći.  Bilo je to vrijeme neposredno nakon što je donesen Zakon o reguliranju udruga i zaklada, tako da sam iz prve ruke mogla svjedočiti o važnosti pravnog okvira za aktiviste i ljude koji su se udruživali s ciljem djelovanja za opće dobro.

Volonterski angažman nastavila sam tijekom magistarskog studija u Mađarskoj. Zajedno s kolegama na Central European University pokrenuli smo razne aktivnosti u vezi ljudskih prava, jer smo među studentima željeli podići svijest o aktualnim pitanjima na temu ljudskih prava i angažirati se u socijalnom radu. Postali smo tako uspješni da smo dobili sredstva za osnivanje organizacije pod nazivom Human RightS Initiative na Sveučilištu i s ponosom mogu reći da je ta organizacija još uvijek vrlo aktivna. Tijekom magistarskog studija pohađala sam kolegij o neprofitnom pravu koji je podučavao International Center for Not-for-Profit Law (ICNL), podružnica ECNL-a. Htjela sam naučiti više o tome kako različiti zakoni utječu na civilno društvo, volontere i aktiviste. 2000. godine ponuđen mi je staž u ICNL-u u Washingtonu DC, a kratko nakon toga i posao u ECNL-u.  Tako sam od studenta prerasla u naucnog suradnika, od pravnog savjetnika do višeg pravnog savjetnika i izvršnog direktora ECNL-a.  Iznimno sam ponosna što sam dio ICNL/ECNL tima i što sam doprinijela rastu organizacije. Imala sam priliku raditi s civilnim društvom i organima javne vlasti iz i izvan Europe u pružanju potpore stvaranju provedbenih politika i zakona koji se odnose na civilno društvo, volontere i njihov odnos s civilnim društvom.  Istovremeno sam puno učila u radu s našim partnerima i na tome sam jako zahvalna.


Udruga.hr:
  ECNL je počeo raditi pretežno u zemljama Srednje i Istočne Europe, a danas stručne usluge pružate također i u zemljama kao što su Irak i Mongolija.
Usko surađujemo s ICNL-om u nadopunjavanju stručnih usluga koje nudimo, posebno otkada smo u ECNL-u stekli bogato iskustvo na području zakonodavstva civilnog društva zemalja u tranziciji.  Sada surađujemo sa zamljama izvan Europe da prenesemo to iskustvo, i podržati stvaranje novih inicijativa i pristupa u reguliranju nevladine organizacije i dijalog s državom.

Na početku je naša pažnja bila usmjerena na pružanje potpore civilnom društvu u kreiranju osnovnog zakonskog okvira za udruge i okupljanja, u pružanju potpore za djelovanje i funkcioniranje tih organizacija. Međutim kako je civilno društvo postajalo sve zrelije, angažirali smo se u novim politikama i zakonskim područjima koji utječu na djelovanje civilnog društva – od suradnje s vladom, sudjelovanja u izradi zakona, volontiranja, socijalnog ugovaranja.  ECNL radi također u uskoj suradnji s različitim upravama Europske komisije i podržavamo mandat UN-ovog posebnog izvjestitelja za slobodu udruga i okupljanja.

Jedan od mojih prvih projekata s ECNL-om bio je zapravo u Hrvatskoj. Putovala sam po Hrvatskoj, naučila mnogo o zemlji i usko surađivala s različitim organizacijama civilnog društva, ministarstvima, Uredom za udruge i Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva. Iz tog rada puno sam naučila o tome kako uspostaviti suradnju između vlade i civilnog društva. Svjedočila sam entuzijazmu i izazovima procesa, a iskustvo iz prve ruke omogućilo mi je da naučim puno lekcija koje sam s vremenom dijelila s partnerima u drugim zemljama.  Svjesna sam da uvijek treba postojati konstruktivna kritika, jer teško je reći da je ‘posao završen’ u situaciji kada govorimo o dijalogu i suradnji. Međutim, ono što je Hrvatska postigla i dosad uspjela zadržati na tom području zaista je inspirativno. Naše partnere iz Hrvatske pozvali smo da govore o tome u drugim zemljama, a organizirali smo i razmjenu za naše partnere koji su došli posjetiti Hrvatsku. Sretna sam što mogu reći da sam na tom putu ostvarila puno vrijednih prijateljstava s Hrvatima.


Udruga.hr:
Kakvi su trendovi na nevladinoj europskoj sceni?
Kada govorimo o Europi moramo prepoznati da postoje različite zemlje s različitim tradicijama i poviješću, što je također utjecalo na oblikovanje civilnog sektora. Danas tako nalazimo različite situacije u Nordijskim zemljama, zapadnim, istočnim i južnim ….  U većini od njih o odnosu između vlade i civilnog sektora općenito se kontinuirano diskutira i analizira, a kao rezultat toga dolazi do reforme politika i zakonodavnog okvira.

Na području zakonodavnog okvira možemo govoriti o dva trenda: obnovi osnovnih i revidiranju okvirnih zakona, a istovremeno dolazi do usmjeravanja težišta na nova pitanja s kojima se moramo uhvatiti u koštac. Kao što sam ranije navela, mnoge zemlje u regiji postavile su svoje osnovne okvirne zakone – pri tome se misli na mogućnost civilnog društva da se registrira, da realizira svoje interno upravljanje i da slobodno djeluje. Istovremeno su uvedeni porezni i drugi financijski okviri kako bi se organizacijama omogućilo dobivanje raznih resursa za postizanje ciljeva i generiranje podrške javnosti na primjer putem donacija. Nakon što je ovaj sektor zaživio, fokus je usmjeren na uspostavu efikasnog javno-privatnog partnerstva, tako da građani mogu biti krajnji pravi korisnici ovog odnosa.  Očekivali bismo daljnji razvoj i potporu sektoru, međutim, nažalost, trend ne ohrabruje. U mnogim zemljama svjedoci smo novih reformi osnovnog zakonodavstva, propitivanja koncepata koji su bili okosnica funkcioniranja sektora ili ukidanja ili ograničavanja potpore i olakšice koje su bile ključni faktor neovisnog rada sektora. Na primjer u Ujedinjenom Kraljevstvu, ugovor o suradnji, koja je bila prva takve vrste u Europi i koja je zacrtala načela i područja suradnje, revidiran je, a njegov je opseg ograničen  u trenutku kad je aktualna vlada došla na vlast. Nedavno je usvojen novi prijedlog zakona o lobiranju koji može ograničiti političku participaciju civilnog društva. U Mađarskoj su reformirani ključni zakoni,  u znatnoj mjeri status javnih potpora čiji koncept je u potpunosti revidiran, a kao rezultat toga mnoge se organizacije sada moraju ponovno prijaviti. Ukoliko izgube status, izgubit će razne olakšice.  Osim toga, ukinute su olakšice za individualne donatore, tako da su organizacije civilnog društva osjećale da će to utjecati na filantropiju i individualne donacije.  I u drugim zemljama reforme su u tijeku (Francuskoj, Slovačkoj, Cipru), a mnogi osjećaju da neke od reformi nužno neće zadovoljiti potrebe sektora.


Pozitivan europski trend, jača socijalno poduzetništvo
Kao drugo, javila su se nova područja koja iziskuju posvećivanje pažnje i pravnu zaštitu. Na primjer, svjedoci smo čitavog vala protesta globalno, ali i u Europi. Nažalost, neke vlade odgovaraju ograničavanjem prostora za proteste ili kršenjem međunarodnih standarda o slobodi okupljanja na način da predlažu ili usvajaju restriktivne zakone. Krajem prošle godine u Španjolskoj se nacrtom zakona pokušala ograničiti sloboda okupljanja i nametnuti stroge kazne za one koji će kršiti ove odredbe. U Bugarskoj je vlada u siječnju predložila nacrt koji je mogao ograničiti djelovanje organizacija civilnog društva koje primaju sredstva iz stranih izvora. Pozitivan trend zapažen je, međutim, u pojavi socijalnih poduzeća, što iziskuje razmatranje zakona koji se tiču tih organizacija, a mnoge zemlje krenule su u reforme kako bi uvele provjereni zakonodavni okvir.

Ova vrsta negativnih reformi, čak i kada ostanu samo na nivou prijedloga, ostavlja tragove na odnos između vlade i sektora. Naše je mišljenje da to može imati negativan utjecaj na godine i godine investiranja u izgradnju povjerenja i međusobnog odnosa, a to nepovjerenje utječe i na javno mišljenje te obeshrabruje civilni angažman.

Ukratko, društvo je  u stalnim mijenama i na njega utječu aktualna kretanja, a to pak utječe na civilni sektor i njegovu interakciju s društvom i vladom. Ono što saznajemo jest da ovaj sektor ne može biti zadovoljan ako mu postane previše ugodno u njegovoj poziciji, jer ne postoje garancije. Moramo ostati budni, monitorirati, biti angažirani i odgovoriti na svaku, pa čak i najmanju restrikciju naše mogućnosti djelovanja.


Udruga.hr:
Koje točno financijske probleme imaju udruge u EU?
To je vrlo kompleksno pitanje. Ekonomska kriza zasigurno je utjecala na financijsko stanje sektora u većini zemalja. Za razliku od drugih regija, u EU, ovaj sektor ovisan je o domaćem financiranju, bilo da dolazi od vlade, da se radi o vlastitom generiranom prihodu ili donacijama iz zajednice.  To je uglavnom zbog toga što se drastično smanjio glavni izvor financiranja koji je bio dostupan, posebno u zemljama koje su se Uniji pridružile nakon 2004. godine, odnosno nakon pridruživanja Europskoj uniji smanjila su se strana privatna i javna sredstva.  Na ta sredstva utjecat će domaće politike i ukoliko ne postoje stroge zakonske garancije ili tradicija doniranja, ovaj sektor ne može djelovati na održivi način. Kao što sam ranije spomenula, mnoge zemlje provode primjerice reformu zakona koji ograničavaju porezne olakšice.  To ide nauštrb pravne sigurnosti i ekonomske stabilnosti.  Nadalje , izvor definira dostupnost sredstava, na primjer vlade će uglavnom financirati ili ugovarati područja koja su prioritet za vlade, a ljudi će odabrati usluge ili donirati u područja koja vole ili u koja vjeruju.  Na taj će način mnoge skupine i organizacije imati manji pristup samo nekim izvorima financiranja. Jedna od takvih skupina su primjerice organizacije za ljudska prava koji nadziru  rad vlade, i zbog toga rijetko će koristiti vladina sredstava. Napravili smo jednu studiju o situaciji s financiranjem takvih organizacija u više zemalja Europske unije koja je ustanovila da postoji potreba primjene raznih mjera za poboljšanja njihove situacije – od lobiranja u nacionalnim vladama za mjere koje dovode do rasta filantropije: kreiranje inovativnih mehanizama za generiranje potpore iz privatnog sektora, do jačanja kapaciteta nevladinih organizacija u mobilizaciji privatnih filantropskih resursa (zaklade, pojedinci).

Udruga.hr: Sljedeće pitanje je samo kratak osvrt na stanje u Hrvatskoj pa vas molim komentar. Trenutno je u Hrvatskoj aktualno niz zakonskih promjena Zakona o udrugama i Zakona o financiranju i računovodstvu udruga. Novim Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija nastoji se spriječiti izbjegavanje poreza i nelojalna konkurencija profitnim tvrtkama, ali iz jednog članka tog zakona nastaje problem kod razlikovanja socijalnog i profitnog poduzetništva. Nije isto osnovati udrugu radi pomaganja osobama s posebnim potrebama, ili osnovati udrugu za trgovine nogometašima. Hrvatska već desetljeće ne mijenja tu financijsku neravnopravnost među udrugama.
Međunarodni standardi svima jamče slobodu osnivanja organizacije s ciljem ostvarivanja ciljeva. Europski standardi propisuju samo nekoliko situacija kada se ta sloboda može ograničiti zakonom, a ta ograničenja pomno kontroliraju europski i međunarodni sudovi, ali i drugi međunarodni akteri. Na taj način zahtjev da mali broj osnivača može osnovati udrugu sa svrhom koju žele uistinu jest u skladu s međunarodnim standardima i smatra se dobrom regulatornom praksom. Moramo prihvati da mogu postojati različiti tipovi organizacija koje se zalažu za različite interese. Tako dugo dok te organizacije ne distribuiraju zaradu, one ne spadaju u ograničenja koja propisuju Ustav ili europski ugovori i trebaju imati slobodu djelovanja u skladu s neprofitnim zakonima.

Jasno mi je da mogu postojati situacije u kojima se neke zakonske mogućnosti zloupotreljavaju,  međutim to ne treba dovesti do zakonodavnog djelovanja s ciljem ograničavanja djelovanja onim drugima. Uistinu, moguće je osnivanje organizacija sa svrhom ostvarivanja zajedničkih interesa udruge obožavatelja zvijezda ili udruge pivopija kao i sa svrhom općeg dobra. U mnogim zemljama organizacije koje  djeluju za opće dobro imaju pravo na državne potpore npr. porezne olakšice, javno financiranje ili ugovaranje isporuke javnih usluga. To je važno, jer će svaka mjera države za reguliranje rada ovog sektora utjecati također i na mogućnost civilnog sektora za pružanje doprinosa u zadovoljavanju potreba ili ostvarenju ciljeva koje pojedinci, društvo ili vlada žele da se pružaju ili promoviraju.

Kod uvođenja novih propisa, većina država zauzima šire gledište i razmatra da li je određena mjera razmjerna cilju: da li vrijedi ograničavati mogućnosti za grupe koje čine dobro, jer svjedočimo nekim izoliranim slučajevima onoga za što mislimo da je zlouporaba?  Koji su načini hvatanja u koštac s izoliranim slučajevima u kojima je utvrđena jasna zlouporaba propisanih pravila, kako bi se izbjeglo nanošenje štete civilnom društvu u cjelini? Kakvu vrstu utjecaja će određena mjera imati kratkoročno i dugoročno? Da li je to u skladu s općim politikama države za društvo i ulogu sektora?  Na ta i druga pitanja vezana uz sam utjecaj treba odgovoriti prije i tijekom demokratskog procesa izrade nacrta i konzultacija.


Nevladine organizacije u regiji ne trebaju osnivati poduzeće bez obzira na profit

Udruga.hr: Ali, glavna svrha društvenih poduzeća nije stvaranje profita! Društvena angažiranost bi trebala biti osnovna i prva aktivnost
U pravu ste, primarna svrha društvenih poduzeća je ostvarivanje društvenih ciljeva (ili generiranje društvene vrijednosti), a ne generiranje profita. Ona služe javnosti u cijelini ili prepoznatim društvenim skupinama, zajednicama s posebnim potrebama prije nego pojedincima.  Društvena poduzeća u pravilu većinu profita ili viška reinvestiraju u jačanje svojih statutornih ciljeva. Mnoge zemlje usvajaju zakone i programe kojima se promovira socijalno poduzetništvo koje jača potencijal sektora i olakšava partnerstvo s vladom u rješavanju socijalnih potreba Španjolska, Slovenija, Češka Republika, Italija, Austrija, Ujedinjeno Kraljevstvo, itd..

Mjera koju je predložila hrvatska vlada može se zaista pokazati kontraproduktivnom iz više razloga. Ponajprije, vjerojatno neće pomoći u rješavanju problema, već će dodatno opteretiti civilno društvo i ograničiti njegov potencijal za ostvarivanje svoje svrhe. Posebice ukoliko se zatraži da neka organizacija osnuje svoju neovisnu jedinicu, ona će morati realocirati svoja sredstva u upravljanje tom jedinicom i pokrivanje vezanih troškova, plaćanje raznih pristojbi, taksi i sličnih troškova, umjesto da te financije iskoristi za investiranje u aktivnosti za koje je osnovana. Tako će, na primjer, neka organizacija koja pruža sklonište za beskućnike, svoja  sredstva morati koristiti za to da dobije savjet o tome kako da osnuje poduzeće, da ga osnuje i da njime upravlja te da za njega odgovara ili da nekome plati da te stvari obavi umjesto da te resurse iskoristi za otvaranje dodatnih skloništa u kojima će se omogućiti udomljavanje većeg broja beskućnika i rješavanje tog socijalnog problema. Nadalje, ta mjera može utjecati na opću financijsku održivost sektora.  Može oslabiti njegovu ulogu u društvu kao aktivnog partnera Vlade i pružanju pomoći u prikupljanju ostalih potrebnih resursa za rješavanje potreba ljudi. Takav rezultat može dovesti do ograničavanja ‘izbora’ koji su ljudima na raspolaganju – da biraju pružatelje usluga, da se angažiraju i da pružaju pomoć.

Pitanje angažiranja u gospodarskom poslovanju razmatrano je u doslovno svim zemljama. U regiji je u prošlosti postojalo nekoliko zakona koji su imali sličan pristup poput trenutno predloženog zakona u Hrvatskoj. Međutim, s navalom reformi taj je pristup generalno napušten i sada u osnovi zemlje u regiji dopuštaju organizacijama da se direktno angažiraju u aktivnostima koje donose dobit bez potrebe osnivanja posebnog poduzeća u tu svrhu. Organizacijama je prepušteno da odluče da li će osnivanje poduzeća poduprijeti daljnje ostvarivanje njihovih ciljeva. Ukoliko je to tako, onda oni to mogu poduzeti. Nadalje, svaka briga o korištenju ili zlouporabi prihoda ili konkurentnosti, tipično se adresira kroz porezne zakone ili financijsku kontrolu. Neke zemlje uvele su limite iznad kojih se oporezuje svaki prihod iz profitnog poslovanja.  Nadalje, uvođenjem proporcionalnih zahtjeva za financiranje i mehanizama kontrole većina potencijalnih slučajeva zlouporabe može se prevenirati, korigirati ili ukloniti.

Udruga.hr: Možete li iz svojeg bogatog iskustva izdvojiti primjere stvarnog neprofitnog i društveno korisnog poduzetništva, gdje je objedinjena neprofitna gospodarska djelatnost s aktivizmom u zajednici.
Postoje brojni primjeri takvih organizacija. Zaista cijenim rad zaklade Mozaik u Bosni i Hercegovini koja je jedna od vodećih organizacija na području društvenog poduzetništva u regiji. Oni vode dva društvena biznisa, EkoMozaik d.o.o. i Agenciju MaŠta, koji služe kao primjer uspješnog poslovanja i društvene odgovornosti.

 

                                                                                        Mirjana Fijolić