Anita Papa

Anita Papa

Fotografija: PIXSELL

Predsjednica Udruge „Lavice – za zaštitu i pomoć žrtvama pedofila

_

Sadašnjim zakonom djeca nisu dovoljno zaštićena

Nažalost, ovo je jedno od najgorih kaznenih dijela prema djeci i svjesni smo kako ga ljudi ne prijavljuju zbog osjećaja srama, krivnje, osude javnosti. Pedofili se, u većini slučajeva, brzo vraćaju u svoju okolinu i na taj način, ukoliko je žrtva u blizini, opet kreću nove traume. Komunikacija i povjerenje su najvažniji od svega. Dijete treba upozoravati i dati mu do znanja što je prihvatljivo i što je neprihvatljivo ponašanje. Pravovremena psihološka pomoć je važna. Radimo na projektu koji se koristi u svijetu i ima odlične rezultate kod ovakvih, ali i ostalih vrsta trauma.

|Udruga.hr| Predstavite našim čitateljima udrugu Lavice, koja štiti i pomaže žrtve pedofila.
Udruga Lavice nastala je iz potrebe da se zaštite djeca, žrtve pedofila. Pomažemo na način da savjetujemo, upućujemo na „prave“ adrese, pišemo dopise na institucije, ali i služimo i tu smo kao utjeha svakom roditelju koji prolazi ili je prolazio ove strahote. Naravno tu smo i za sve žrtve koje su danas punoljetne.

|Udruga.hr| Kad je udruga osnovana i što vas je potaklo na tu borbu, čini se, protiv vjetrenjača?
Starija osoba, putem Facebooka, stupila je u kontakt s djecom ispod 15 godina starosti, njih nekolicinom iz jednog osmog razreda, a možda i s mlađima. Slala im je grozne poruke, ali i ne samo to, bili su tu pozivi, fotografije, video uradci, pokazivanje spolovila, pozivi na samozadovoljavanje, apsolutno svašta.

Jedna od majki je to otkrila, preuzela je inbox svojeg sina, a čovjek je i dalje slao pozive i video na Messenger. Gospođa se javila jednoj od osnivačica udruge jer joj nitko nije htio pomoći, nije se imala kome obratiti. Objavile smo taj post na svojem zidu, kako bi se mogao dijeliti javno i vrlo brzo je prikupio dvije tisuće podjela. Tako je počelo. Bilo je to u listopadu prošle godine. Nakon toga osnovale smo grupu na Facebooku „Za pomoć i zaštitu žrtava pedofila“, a kako smo vidjele da putem društvenih mreža ne možemo puno napraviti, odlučile smo osnovati udrugu. Tako je 27. siječnja ove godine s radom započela naša udruga „Lavice – za zaštitu i pomoć žrtvama pedofila“.

|Udruga.hr| Kazne za pedofile su preblage. Kako to sustavno promijeniti?
Da, kazne zaista jesu preblage i nekako najviše upozoravamo na te minimalne kazne, koje nerijetko završavaju kao društveno koristan rad. Treba educirati nas odrasle, naravno djecu, ali i suce, te sve one koji rade u državnim institucijama, gdje se roditelji, kada se ovako nešto dogodi, mogu obratiti. Nažalost, ovo je jedno od najgorih kaznenih dijela prema djeci i svjesni smo kako ljudi ne prijavljuju zbog osjećaja srama, krivnje, osude javnosti. To moramo prekinuti jer dijete nije krivo i toga svi moramo biti svjesni.

|Udruga.hr| Kakva je situacija s novom zakonskom regulativom protiv pedofila, za koju se udruga zalaže?Trebao je biti donesen u proljeće.
Za izmjenu kaznenog zakona, prvenstveno, je potrebna dobra volja onih koji su na vlasti, ali i izmjena tj. prekid te tzv. sudske prakse koja kao da suosjeća s predatorima umjesto da ih propisno kazni za zlodjela koja čine.

|Udruga.hr| Što bi novi zakon konkretno trebao promijeniti i tko ga stopira?
Zaista se nadamo da nitko ne stopira novi zakon, ali vrijeme ide i naše sumnje su, nažalost, sve veće. Ne znamo kome je to u interesu, ali ovakvim postupkom se još jednom dokazuje, kako djeca nisu zaštićena i sve one konvencije i priče o pravima i njihovoj zaštiti padaju u vodu. Time se direktno štite pedofili, a što se poručuje žrtvi?

Novi zakon se mijenja gotovo po svim točkama i naši amandmani tj. prijedlozi odnose se samo na povišenje minimalne kazne; ne zato što mislimo da je dovoljna visina maksimalnih kazni, već smo svjesni općenite visine kazni u našem zakonu.

Registar, uz trajnost, svakako treba staviti i obaveznu provjeru od strane poslodavaca, zakonski ih obvezati, pogotovo, kada se radi o poslovima koji obuhvaćaju rad s djecom – škole, vrtiće, ali i sve sportske, plesne klubove, te igraonice. Nemojmo zaboraviti i bolnice, te domove zdravlja.

|Udruga.hr| Nije li, za svaku osudu, situacija u kojoj se pedofili brzo vraćaju u društvenu zajednicu i kazna im se pretvara u društveno koristan rad?
Kazne su ionako premale, mnogi se izvlače sa smiješnim kaznama, radom za opće dobro, a na taj način cijeli sustav je opet izigrao žrtvu, rekla bih, stao na stranu zločinca.

Nažalost, pedofili se u većini slučajeva vraćaju u svoju okolinu i na taj način, ukoliko je žrtva u blizini, opet kreću nove traume. Rekla bih, začaran krug za samu žrtvu. Kad dođe do prijave, to je velika trauma koju dijete mora opet prolaziti; ponekad se i previše puta traumatizira. Djeca osjećaju sram i krivnju, iako nikad za tako nešto, nitko ne bi smio okriviti djecu. Pedofili su bolesni ljudi, kako ih je i sama struka uvrstila u psihijatrijske poremećaje, ne razumijem iz kojeg razloga ih se onda i ne liječi. Većina njih nikad ne dobije, niti ide na bilo kakvu vrstu terapije, niti im je ona propisana, čak i ukoliko su dobili zatvorsku kaznu – ne prati ih se. Oni se jednostavno vrate svom starom načinu života i velika većina su recidivisti.

|Udruga.hr| To je zločin u kojem se žrtvama ponekad ne vjeruje, teško ga mogu dokazati. Kako utjecati na to?
Postoji tzv. protokol, ali nažalost rijetko ga se provodi. Često se dijete ispituje i više od tri puta, što je po našem mišljenju dovoljno, ali postoje slučajevi u kojima dijete mora pričati i po šest i više puta. U nekim slučajevima se isti postupci, zbog raznih pogrešaka, vraćaju na drugo, pa čak i na treće suđenje, što je zaista apsurd, uzimajući u obzir sve konvencije koje smo potpisali, pa i naš zakon vezan uz zaštitu djece.

Sama prijava je užasno teška. Spoznaja da se vašem djetetu tako nešto dogodilo u vama pokreće na stotine pitanja i prvenstveno se pojavi osjećaj krivnje jer niste uspjeli zaštititi vlastito dijete. Iako je prilično teško otkriti ako se djetetu događaju ovakve stvari, postoje neki alarmi, promjene u ponašanju kod djeteta, ali nažalost ta djeca ponekad šute i pate predugo jer im se prijeti ili im se to opisuje kao normalno postupanje. Pogotovo je teško kad dolazi od vama bliske osobe, osobe kojoj dijete vjeruje.

Mi se zalažemo da se dijete smije ispitati maksimalno tri puta. Prvi put kada ide prijava, ukoliko je dovoljno staro, može dati izjavu educiranim policijskim službenicima. Drugi put u razgovoru s ovlaštenim sudskim psihologom/psihijatrom i naravno izjava na sudu koja bi se trebala vršiti putem video linka i dijete bi trebalo sjediti u posebnoj prostoriji s psihologom, gdje bi mu psiholog postavljao pitanja na prikladan način ovisno o djetetovoj dobi. Sve se, naravno, snima. No, ja i dalje ne razumijem, kako suci dozvoljavaju, kao i državni odvjetnici, da suprotna strana to ruši i zahtjeva daljnja svjedočenja.

Ne mogu generalizirati jer ima situacija u kojima sudionici brzo odrade svoj posao ali ih je malo. Kad su postupci brzi, kazne su premale. Sudska praksa je vrlo čudna stvar.

|Udruga.hr| Drugi problem je što se žrtve i srame, osjećaju krivicu pa često ne žele niti reći roditeljima. Kako osvijestiti djecu, roditelje i društvo?
Povjerenje je ključno kod zaštite djece. Kad roditelj svakodnevno razgovara s djetetom, kada se dijete ne ustručava izreći sve što ga muči, kada se usudi reći nešto što smatra da je loše. Znala sam upotrijebiti primjer ocjena. Ako se dijete boji vaše reakcije, ukoliko je dobilo lošu ocjenu, onda zamislite koliko je u strahu reći vam kakvu grozotu prolazi ili što mu se dogodilo.

Jednako tako, treba objasniti i dobre i loše strane interneta, te kako se njime sigurno koristiti. Naši su projekti za edukaciju i osvještavanje kako roditelja, tako i djece, napravljeni na taj način. Nažalost, trenutno nemamo financijsku mogućnost pokrenuti projekt i čekamo završetke natječaja ali se nadamo da ćemo uspjeti proći barem u jednom. Nevjerojatno je da su svi zgroženi, a niti jedna od velikih tvrtki, do sada, na našu molbu za donacijom ili sponzorstvom nije pozitivno odgovorila. Čini se da su svi veliki zaštitnici djece odavno napustili našu državu.

|Udruga.hr| Mediji bi u tome trebali imati presudnu ulogu. Da li daju sve od sebe?
Mediji mogu jako pomoći i zaista preko medija se može puno toga postići. Primjerice, kada se jedan profesor vrati na radno mjesto i institucije ne reagiraju na naša upozorenja, mediji tu zaista podignu svijest, ne samo ljudi čija djeca idu u tu školu, već i djeluju na savjest onih koji su i ranije trebali odraditi svoj posao, te provesti provjeru kad određenu osobu zapošljavaju.

|Udruga.hr| A škola? Lektira koja promiče pedofiliju, zar je to moguće?
Dakle, što se tiče lektire, mi zaista nemamo ništa protiv niti jednog pisca ili njegove knjige. Svaka knjiga će pronaći svojeg čitača, ali nametati da se u srednjoj školi u dobi od nekih 15 ili 16 godina, čita opisivanja silovanja djeteta, nama je suludo! Svjedoci smo da, već u osnovnoj školi, postoje neka djela koja nisu primjerena za djecu, a priče da će profesor objasniti, ne stoje, jer lektira se čita kod kuće.

Ne vrijeđam niti jednog profesora, ali događalo se da ga roditelji upozore na tekst, a on nije niti pročitao knjigu koju je dao učenicima za lektiru.

|Udruga.hr| Posljedice koje će male žrtve imati u budućem životu su velike. Kako ih ublažiti?
Posljedice za žrtvu su doista za cijeli život. Što prije mala žrtva dobije adekvatnu pomoć, veće su šanse da će se oporaviti, naučiti živjeti sa svime što joj/mu se dogodilo. Pravovremena psihološka pomoć je važna. I taj projekt smo poslali na natječaje. Projekt je rađen u suradnji s profesoricom likovne kulture i psihologom. To je program koji se koristi u svijetu i ima odlične rezultate kod ovakvih, ali i ostalih vrsta trauma, ne samo kod djece već i odraslih. Naša profesorica radi na tom programu već godinama i licencirana je, te sad čekamo hoćemo li uspjeti prikupiti sredstva. Taj program bi za sve korisnike bio besplatan, a uz njega, educirali bi se ljudi kako bi se mogao proširiti i na ostale gradove Hrvatske.

|Udruga.hr| Kako se udruga financira i u kojoj mjeri financijskim sredstvima pomaže država?
Od države do sada nismo dobili ništa. Od Grada smo, prošle godine, na jednom natječaju dobili 10 000 kn za troškove prostora i režija. Prostor više ne posjedujemo jer ga ne možemo financirati. U većini slučajeva, sami pokrivamo veći dio troškova. Naravno postoje pojedinci koji redovito uplaćuju donaciju, kao i naši članovi koji uz godišnju članarinu, kada stavimo objavu da za nekoga moramo platiti odvjetničke troškove, se zaista i odazovu i hvala im na tome.

|Udruga.hr| Kakve su vam daljnji koraci i planovi?
Uz svakodnevnu pomoć roditeljima kod prijava i praćenja samih sudskih procesa, radimo na spomenutim projektima. Edukacija i psihološka pomoć nam je gorući i vrlo važan projekt, te se nadamo da ćemo uspjeti što prije krenuti s njihovom primjenom. Planova je mnogo, među ostalima, da se ta dva projekta pokrenu i institucije prepoznaju njihovu vrijednost, te da se počnu koristiti. Možda u sklopu dječjih bolnica ili čak posebne ustanove u kojoj će se u svakom trenutku moći zbrinuti, ne samo dijete, već i pružiti psihološka pomoć roditeljima jer su i oni također žrtve. Tako su uz djecu, u naše radionice psihološke pomoći, od prvog trenutka, uključeni i sami roditelji.

                                                                                         Svjetlana Pećinar